STROJEVI NAČINJENI LJUDSKOM RUKOM

Granjonovi umjetnički korijeni leže u videu, i na taj način su utemeljeni na području digitalne i elektronske tehnologije. Tehnologija je i danas tema kojom se Granjon bavi. Njegova serija kratkih videa 2 Minutes of Experimentation and Entertainment (1996.-1998.) zaigrano odražava tehnološku inovaciju i načine na koje se ona predstavlja u javnosti. Komentator i izumitelj, Granjon u toj seriji uvodi sklop duhovitih i nemogućih izuma: umnažatelj hamburgera koji omogućuje digitalnu analizu i reprodukciju cheeseburgera putem računala i mikrovalne pećnice; shitBot (1997.), vozilo na daljinsko upravljanje koje uništava pseći izmet, te antigravitacijsko vozilo za mačke. Poput znanstvene fantastike, Granjonov cilj je nadmašiti stvarnost, a u tu svrhu on manipulira fikcijskim kvalitetama videa. Specijalni efekti i montaža omogućuju dojam istinitosti koji podriva šaljiva nestvarnost strojeva. Međutim, video serija označava promjenu u njegovom radu. Dok se neki strojevi oslanjaju na specijalne efekte, drugi, poput Kibernetske govorne kobasice (1996.), u potpunosti su operativni. Kod ovih je dokumentaraca zanimljivo da gotovo pornografski detaljan prikaz začetka i konstrukcije njegovih strojeva rezultira nastankom vrlo zaigrane priče o stvaranju. Video tehnike i urnebesno smiješni fiktivni strojevi otvaraju put strojevima koji danas operiraju u stvarnom vremenu, izrastajući iz poluživota kojeg vode kao filmski rekviziti, u potpuno funkcionalne, računalima upravljane entitete koji prate Granjona tijekom njegovih nastupa u živo. Kao i u video radovima, Granjonovi posljednji performansi “prezentacije” su izuma. Tenzija raste dok on priprema svoje robote pred publikom, objašnjavajući daljnji slijed događaja. Zastoji i neoportune zgode uključeni su u čin. U The Z Lab Presents (1999.), Granjon zajedno s jednom od svojih kreacija pjeva La Chanson du Toutou. Toutou je robot-pas koji laje u tempu s glazbom, krečući se naprijed-nazad na traci. Ovo je performans koji istražuje i prikazuje mit izumitelja (i umjetnika) u stvarnom vremenu. Nasuprot katkada frustrirajućem “realizmu” Granjonovih performansa nalazi se Z Lab, pseudo-mitska struktura koju je umjetnik postavio kao vrstu “korporacijskog stožera” namijenjenog istraživanju prirodnih fenomena i proizvodnji animiranih objekata. Radeći s tehnološkim konceptima koji se kreću od umjetne inteligencije do antigravitacije i kibernetike, Z Lab odražava i ismijava “ozbiljne i tajnovite” znanstveno istraživačke organizacije i njihove potencijalno prijeteće istraživačke i razvojne programe. Z Lab je zaigrani pokušaj znanstvene autentičnosti. Ta zaigranost postaje osobito očevidna kada u obzir uzmemo monstruozne kreacije nalik igračkama koje su glavni out-put ovog projekta, kao i za njihovu izradu upotrijebljene alate. Jer, poput dvosmislenog sporazuma, Z Lab je značajan centar tehnološkog istraživanja upravo poradi svojih anakronizama. Za razliku od drugih umjetničkih organizacija koje prisvajaju najmodernije tehnološke alate kako bi stvorile umjetnost, matrica Z Laba — podsmješljivo u zaostatku za vremenom — je Acorn BBC mikro-kompjuter model B koji koristi procesor Motorola 6502 od 2mHz, s 32 kB RAM-a i bez tvrdog diska. Odbačeni tehnološki predmet s programskom moći prosječnog tostera, Granjonov BBC mikro je skorašnja relikvija koji evocira vrtoglavu brzinu tehnološke inovacije i njenih učinaka na ljudsku percepciju vremena. To je također i kućanski predmet. BBC mikro bio je dio prvoga pionirskog vala kompjutera koji su ušli u domove, marketinški predstavljeni kao alati i obrazovni instrumenti, s mogućnošću zabave u obliku kompjuterskih igrica. Granjonovo prisvajanje i regeneracija BBC mikro-kompjutera može se vidjeti kao oblik otpora tiraniji novog. Oživljen tehnologijom koja u usporedbi s modernijim kompjuterima izgleda jednostavna poput običnoga mehaničkog sata, Granjonov Fluffy Tamagotchi (1998.) je robot veličine malog djeteta koji jede gumene bombone, ispuštajući izmet u obliku plavog pudinga. Obučen u ručno izrađeno odijelo plišanog medvjedića, Fluffy Tamagotchi glasa se programiranim jaucima kako bi naznačio razne potrebe. Njegova sirovost i komponente (dječja televizija na navijanje, VCR motori upravljani BBC mikro-kompjuterom) služe naglašavanju prirode odbačenoga nostalgičnog predmeta kao i Granjonova osobitog interesa za obnavljanje ranih tehnologija. Kao kulturni fenomen, nedavna globalna pomama za Tamagotchijem razotkriva kompliciran odnos između ljudi i strojeva. Svojim paralelnim okruženjima i fantastičnim konstrukcijama Granjon možda uspijeva razoružati neke od fantazija i strahova koje smo projicirali na strojeve i njihove tvorce. Na polju elektronske umjetnosti, Granjonovi eksperimenti, opservacije i konstrukcije istražuju odnose između ljudi i tehnologija. Njegov rad nas podsjeća da je, premda je budućnost neizvjesna, sadašnjost u rukama čovjeka.