"Da, oni su metafore. Ali roboti su metafora po samoj svojoj prirodi; ja samo nastojim dodatno potencirati tu ideju. Bitno mi je ostaviti prostora za interpretaciju – svakome je dozvoljeno projicirati što god ona ili on želi u ta bića, no ukoliko se pojave određeni osjećaji prema robotu (tuga, žalost, štogod), onda mogu reći da sam ostvario svoj cilj."
Bill Vorn, intervju za Digicult magazin

Šest robotičkih struktura koje čine interaktivnu instalaciju "Histerične mašine" reagiraju na prisutnost ljudi u njihovoj neposrednoj blizini. Krečući se kroz šumu robota u prenamijenjenom industrijskom postrojenju koje je i dalje zadržalo svoj primarni karakter, responzivnost robota izaziva osjetilne senzacije i emotivne reakcije - kao u nekom insceniranom susretu sa živim bićima s drugog planeta. Koliko su naše reakcije uvjetovane empatijom i mekim, romantičarskim biocentrizmom, a koliko racionalnim poimanjem ovih krakatih metalnih objekata, hidrauličkog sustava koji ih pokreće, mreže senzora, kablova i mašinerije? Kako je uopće moguće osjećati nešto prema tim bićima čije je ponašanje naočigled disfunkcionalno, apsurdno i devijantno? Bez obzira bili potaknuti na promišljanje odnosa između čovjeka i tehnologije, prirodnog i umjetnog, bića i stvari, ili se prepustili uranjanju u kaos mehaničkih krakova, zvuka, svjetlosti i dima, "Histerične mašine" predstavljaju jedan od paradigmatskih radova s prijelaza stoljeća i lektiru suvremene robotičke umjetnosti koja se ne propušta.

Bill Vorn živi i radi u Montrealu. Autor je instalacija i performansa koji uključuju robotiku i kontrolu pokreta, zvuk, svjetlost, video i kibernetske procese. U ambijentima velikih dimenzija koje gradi, strojevi i roboti jedini su glumci na pozornici. Predaje elektroničke umjetnosti na Sveučilištu Concordia (Odsjek za studijske umjetnosti, intermedijski program). Stvara elektroničku glazbu kad god za to ima priliku.