Rad GoldRush polazi od pitanja odnosa geologije planete Zemlje i elektronskih uređaja. Ovim radom želim se orijentirati na materijalnost digitalnih medija, točnije osobnih računala. U dobu antropocena i post-industrijskom društvu javlja se obilje odbačenih i (planirano) zastarjelih osobnih računala, koja nakon perioda korisnosti završavaju u reciklažnim dvorištima i odlagalištima otpada. Ona često bivaju transportirana u siromašnije zemlje i ondje predstavljaju ekološki problem. Također, zemljini resursi se eksploatiraju u svrhu izrade dijelova potrošačke elektronike (consumer electronics). Pitam se koliko su digitalni mediji meki, a koliko se temelje na tvrdim, opipljivim resursima proizašlim iz zemlje, pribavljenim rudarstvom.

GoldRush je rad orijentiran na prisustvo zlata u dijelovima osobnih računala (procesori, radne memorije, grafičke kartice, modemi i konektori). Zlato je prirodni metal, statusni simbol i objekt materijalističke požude. Ovaj rad sugerira alkemijsko djelovanje, ekstrakciju tog vrijednog metala iz otpada elektronike koja je nekoć također bila statusni simbol. Dijelovi računala otapaju se pomoću dušične kiseline ili kombinacije klorovodične kiseline i vodikovog peroksida, a zlato se pročišćava pomoću tekućine aqua regia (zlatotopke), otapala metala koji su koristili alkemičari još u 8. stoljeću. To je smjesa od jednog volumenskog dijela koncentrirane dušične kiseline (HNO3) i tri volumenska dijela koncentrirane kloridne kiseline (HCl). Čitav proces je sonificiran; sirov zvuk korišten u kompoziciji nastaje tretiranjem kontaktnih mikrofona (piezo) i uradi-sam (DIY) mikrofona kiselinama, te snimanjem zvuka kemijskih reakcija pri procesu tretiranja elektronike i otapanja zlata. Promjene temperature otopina pri kemijskim reakcijama zabilježene su temperaturnim senzorima i služe kao ulazna informacija za modulaciju zvučne kompozicije koja ispunjuje ovaj distopijski laboratorij. Tvari se mijenjaju, iz otpada izlazi zlato, a iz tog procesa zvuk.