Pismo je, uz tisuću drugih svjedočenja, upućeno Hrvatskom saboru na čitanje u ponedjeljak, 15. listopada 2018. godine:

“Nakon čekanja od 14 sati da se normalno porodim, uz krivo davanje epiduralne i još dripa (kako bi porod bio što prirodniji – 39 tjedana + 5 dana bila sam školska trudnoća, glavica djeteta okrenuta prema dolje) te opominjanja da se smirim jer je nemoguće da me boli, nakon što je djetetu na CTG-u srce sporije kucalo stavili su me na hitan carski te krenuli rezati, gdje sam kriknula da me boli, a anesteziologinja i njezina sestra me ismijavale da je to nemoguće, a nakon drugog zareza i ponovnog krika su mi dale opću anesteziju. Nakon toga, dali su mi dijete na prsa te idući dan je beba bila 0-24 u sobi jer je to Bolnica prijatelj djece. Odmah su sestre govorile kako trebam podići dijete i stavljati na prsa. Nisu pokazale kako. Ponavljale su kako moram ustajati i dizati bebu. Sa svježim rezom od 18 cm to je dosta teško. Jer me boli, jer se nisam 40 sati naspavala. A na moj zahtjev da uzmu dijete od 12-5 h sestra na pedijatriji je odgovorila: A grofica bi se malo naspavala? Došla je u 1 sat i vratila dijete u 4.

Očekuje se da se sve zna, ništa se ne pokazuje i forsira se do psihičkog sloma ženu koja prođe svježu operaciju. Kakva ste to majka, ako ne dojite?

Sv. Duh bolnica #PrekinimoŠutnju 2018

Rad Mlijeko simbolizira ekstravagantnu ljubav i današnje iskustvo majke u Hrvatskoj, ali također daje simboličan uvid u izopačeni način tretiranja tijela žene. Novorođeno dijete, koje je nesvjesno okoline i sebe, kao prvu hranu koje tek okusi jest mlijeko svoje majke. Rad problematizira položaj majke kojoj se nameće struktura obrasca koji treba ispuniti kako bi bila potpuna i prihvaćena od društva.