Sehnsucht (njemački izgovor: [ˈzeːnˌzʊxt]) je njemačka imenica koja se prevodi kao čežnja, žudnja, izgaranje ili nostalgija. Neki psiholozi upotrebljavaju riječ Sehnsucht kako bi opisali misli i osjećaje vezane uz aspekte života koji su nedovršeni ili nesavršeni, popraćeno čežnjom za idealnim alternativnim iskustvima.
Potraga za nečime što je nestvarno i neopipljivo rezultira neprestanim preispitivanjem i oblikovanjem sebe. Jedina je konstanta u tim odnosima zamišljeni svijet u mojoj glavi i lik koji iznova oživljavam. Prostor je nepravilno podijeljen velikim bijelim tkaninama, a na najužem i najudaljenijem dijelu nalaze se mali zvučnici iz kojih se zvuk čuje tek kad se osoba približi tom dijelu prostora.
Djelići tog nevidljivog, nedodirljivog odnosa prikazani su na videu projiciranom na tkaninu koja dijeli prostor. U prostoru se nalaze beanbagovi obučeni u mekanu tkaninu i svakodnevni predmeti posebnog značaja izrađeni od mekanog materijala u ružičastim tonovima, na primjer, gajba piva ili kutija cigareta. Sanjivi ambijent izmiče te iz realnosti i stvara svijet sna, mašte, zamišljenog te sanjarenja. Prikazuje emociju, stanje, pojam nepostojanja neopipljivim pričanjem priče. Kao da nešto nedostaje, a nikada ni nije bilo.
Koprodukcija: KONTEJNER
Tehnički suradnik: Mateo Tomašević