Ovaj serijal radova umjetnice Anne Dimitriu bavi se čovjekovim začudnim odnosom prema Mycobacterium tuberculosis, bakteriji uzročniku tuberkuloze (TB), počevši od ranih praznovjerja o toj bolesti, preko razvoja antibiotika, do najnovijih istraživanja u području sekvenciranja cijelog genoma bakterije (WGS). Radovi istražuju promjene u liječničkoj skrbi kroz povijest i kulturološki značaj tuberkuloze, koju se nekada nazivalo „romantičnom bolešću“ jer je često bila vezana uz umjetnike, pjesnike i pisce. Suprotstavljajući izmijenjene povijesne artefakte i priče koje umjetnica isprepliće oko promjenjivih stajališta o bolesti, ovi radovi propituju naše poimanje znanja.

Blue Henry, 2014.
Antikna bočica za pljuvačku, gravirana

Ovaj neobičan izmijenjeni predmet je gravirana bočica za pljuvačku „Blue Henry“ koju su oboljeli od tuberkuloze nosili sa sobom kako bi zaraženu iskašljanu sluz pljuvali u nju, a ne uokolo.

Zahvaljujući novom istraživanju, provedenom u sklopu projekta Moderniziranja medicinske mikrobiologije (Modernising Medical Microbiology Project), koje koristi metodu sekvenciranja cijelog genoma, gravura prikazuje mrežu prijenosa bolesti s pacijenta na pacijenta. Sekvenciran je skup uzoraka TBC-a uzetih od pacijenata u engleskoj regiji Midlands u periodu od 1994. do 2011. godine, i tom su metodom otkrivene mnoge dotad nepoznate poveznice između pojedinih pacijenata. Identificiranjem sitnih promjena u genomu bakterija prilikom prijenosa bolesti s jednog pacijenta na drugog, bilo je moguće otkriti tko je kome prenio bolest. Dijagram prikazuje mogućnost postojanja tzv. „glavnog širitelja“ bolesti, označenog brojem 1, koji je bolest dobio od „pacijenta 0“ i potom je ubrzano proširio dalje. Poznato je da je pacijent 1 diler droge, te stoga pripada visokorizičnoj skupini za mogućnost zaraze TBC-om.

Uređaj za pneumotoraks, 2014.
Izmijenjen antikni medicinski uređaj s gravurom i rezbarenjem

Ovaj izmijenjeni uređaj za pneumotoraks izvorno je korišten za izazivanje kolabiranja plućnog krila pacijenata koji boluju od tuberkuloze. Zamisao terapije bila je omogućiti plućima da se „propisno odmore“, čime će dobiti priliku da se obnove, te istovremeno prekinuti dovod kisika bakteriji Mycobacterium tuberculosis i na taj je način ubiti. U periodu između 1930-ih i 1950-ih godina, otprilike jedna trećina pacijenata oboljelih od plućnog TBC- a bila je podvrgnuta nekom obliku takozvane „terapije kolabiranjem“, sve dok taj neugodni postupak nije zamijenjen tretmanom antibioticima. Predmet je izmijenjen složenim rezbarenjem i graviranjem. Rezbarenje na kutiji predstavlja teksturu plućnog tkiva dok imunološki sustav pokušava „ograditi“ „strane“ bakterije tuberkuloze koje ne može ukloniti. Gravura predstavlja pozitivan rezultat testa razmaza iskašljane sluzi provedenog tehnikom bojenja po metodi Ziehl-Neelsen. Ovaj brzi dijagnostički test pogodan je za dijagnosticiranje pacijenata s aktivnim plućnim TBC-om. Zahvaljujući reagensu karbol-fuksinu bakterija poprimi crvenu boju, na podlozi od metilenskog modrila, stvarajući dojam raštrkanih crvenih traka. Porast tuberkuloze otporne na lijekove u novije vrijeme doveo je do novih istraživanja liječenja pomoću umjetno izazvanog pneumotoraksa.

Odmor, odmor, odmor!, 2014.
Metal i tkanina obojena bojadisarskim broćem i orahom s izoliranim DNK tuberkuloze

Ovaj mali izmijenjeni antikni bolnički krevet i zaslon impregnirani su izoliranom DNK bakterije TBC-a, Mycobacterium tuberculosis, i obojeni prirodnim bojama koje su se tijekom povijesti koristile u liječenju TBC-a. Ipak, do otkrića antibiotika streptomicina 1943. godine, nije postojao učinkoviti lijek za TBC, a liječenje je uglavnom bilo usmjereno na jačanje imunološkog sustava oboljelih režimom koji se sastojao od redovitih obroka, odmaranja i svježeg zraka. Neki od tretmana odmaranjem bili su prilično ekstremni, poput namjernog kolabiranja plućnog krila kako bi se ono odmorilo. Postojali su izračuni o tome koliko je udaha potrebno za obavljanje pojedinih zadataka, a pacijenti su, ponekad u samo jednom položaju, bili prikovani za krevet, sve dok se ne bi oporavili, pobunili ili pak podlegli bolesti.

Gdje ima prašine, ima i opasnosti, 2014.
Filcana vuna i prašina s izoliranom DNK tuberkuloze; crtež iz čarobne kutije, članak iz starih
novina, crtež uokviren u lakirani drveni okvir

Ova mala pluća načinjena su od filcane vune i kućne prašine impregnirane izoliranom DNK ubijenih bakterija Mycobacterium tuberculosis. Organizmi su sterilizirani koristeći provjereni postupak koji se primjenjuje u sekvenciranju genoma TBC-a. Pluća pokazuju različite stadije bolesti i oblike liječenja. Početkom 20. st. rašireno je bilo stajalište da je kućna prašina jedan od glavnih čimbenika prijenosa. Bolesnici bi iskašljali sluz iz pluća i ispljunuli je. Ta bi se sluz osušila i pomiješala s prašinom. No bolest se nije mogla uspješno širiti tim putem jer su takve čestice bile znatno prevelike.

Romantičarska bolesnička haljina, 2014.
Antikna haljina, prirodna bojila, izolirana DNK tuberkuloze

Mnoga prirodna bojila tradicionalno su se koristila i kao lijekovi. Ova izmijenjena antikna trudnička haljina iz doba Romantizma obojana je korom oraha i izvezena svilom obojenom šafranom i korijenom bojadisarskog broća (s prednje strane i po porubu). Ovratnik je ukrašen cvjetovima obojenima korijenom bojadisarskog broća, a manžete su obrubljene vrpcama obojenima šafranom. Te starinske boje nekad su korištene i kao lijekovi za TBC. Haljina je impregnirana izoliranom DNK ubijene bakterije Mycobacterium tuberculosis. Organizmi su sterilizirani korištenjem provjerenog postupka koji se primjenjuje u sekvenciranju cijelog genoma TBC-a. Nekad se vjerovalo da je TBC nasljedna bolest pa se parovi „ukaljani“ tom bolešću nisu smjeli vjenčati niti imati djecu. Kompleksan odnos između našeg genetskog sastava i tuberkuloze još uvijek je predmet složenih etičkih pitanja.

Teret, 2015.
Ručno rezbareni i polirani kobalt i opal, boja korijena bojadisarskog broća, vez, izolirana
DNK tuberkuloze

Rad se bavi „teretom“ po globalno zdravlje koji predstavlja tuberkuloza, a umjetnik je u obliku pluća ručno izrezbario limun žuti opal i kobaltni serpentin iz Zimbabvea, uz dodatni tekstilni element, u obliku izvezene platnene tkanine kaliko, obojene korijenom bojadisarskog broća (starinskim „lijekom“ za TBC) i impregnirane DNK-om tuberkuloze. Tuberkulozom je trenutno zaražena jedna trećina svjetskog stanovništva, uglavnom u zemljama niskog do srednjeg imovinskog statusa, no budući da bakterija postaje sve otpornija na antibiotsko liječenje, bolest bi se mogla još i više proširiti. Rad je nadahnut razgovorom sa zimbabveškim kiparom koji progovara o dalekosežnom učinku koji je ta bolest imala na njegovu zemlju i njegovu obitelj.