Luis Graça (PT), Marta de Menezes (PT) Besmrtnost za dvoje

Instalacija, 2014.

Posljednjih su godina besmrtne stanične linije, obično dobivene iz stanica raka uzetih od pacijenata, postale važno sredstvo u biomedicinskim istraživanjima. U Besmrtnosti za dvoje od oba autora uzimaju se bijele krvne stanice – limfociti – i u laboratoriju se obrađuju kako bi stekle besmrtne karakteristike. Marta de Menezes obesmrćuje Luisove stanice i obratno. To se postiže korištenjem virusnog vektora da bi se u stanice uveli onkogeni (geni koji potiču rak) – nešto što je danas standardni eksperimentalni postupak. Na taj se način stvaraju dvije besmrtne stanične linije koje sadrže potpune genomske informacije tih dvoje ljudi. Te dvije besmrtne stanične linije dobivaju se od imunoloških stanica, koje se bave obranom tijela. Zbog toga te stanice odbijaju stanice drugačijeg podrijetla, na isti način kao što tijelo odbija transplantirani organ. Prema tome, konačna ironija ovoga rada jest spoznaja da, premda su te stanične linije dobivene od dvoje ljudi koji vole biti skupa i vole jedno drugo, besmrtnost ima svoju cijenu – a ta je cijena izolacija. Tako te dvije besmrtne stanične linije mogu biti zajedno samo umjetnim putem, u prostoru u kojemu se sijeku njihove digitalne videoprojekcije. Te će stanice nadživjeti tijela od kojih su prvotno dobivene te bi, u principu, bilo moguće iz tih besmrtnih stanica klonirati novo tijelo.

Besmrtnost za dvoje istražuje pojam identiteta te dihotomiju prirodno/umjetno, dvije teme koje se stalno javljaju u radu Marte de Menezes. To je ujedno prvi njezin rad u kojem joj je suradnik njezin partner, Luis Graça, biomedicinski istraživač na području imunologije. Rad se izlaže kao instalacija koja sadrži dokumentaciju procesa obesmrćivanja, zajedno sa živim besmrtnim stanicama koje se množe u epruvetama za kulturu tkiva te mikroskopskim prikazima dviju staničnih linija.

Luis Graça (PT)

Luis Graça završio je medicinu na Sveučilištu u Lisabonu u Portugalu i doktorirao na transplantnoj imunologiji na Sveučilištu Oxford. Svoje je postdoktorsko istraživanje započeo u Oxfordu, a nastavio u Institutu za istraživanje zdravlja djece u Perthu u Australiji. Trenutačno je izvanredni profesor na lisabonskom Medicinskom fakultetu, gdje vodi istraživačku skupinu koja istražuje staničnu imunologiju na Institutu za molekularnu medicinu. Njegovi najznačajniji znanstveni doprinosi vezani su uz razvoj strategija da se nauči imunološki sustav da ne odbacuje transplantirane organe, poznato i kao imunotolerancija. Trenutačno širi svoja otkrića na područja alergija i autoimune bolesti (kod kojih imunološki sustav napada vlastito tijelo). Luis Graça autor je 52 istraživačke publikacije, tri patenta, te je suosnivač Acellera Therapeutics. Osim znanstvenoistraživačkoga rada zanima ga i ispresijecanje umjetnosti i znanosti. Na tome je području Luis Graça surađivao s nekolicinom umjetnika, uključujući i dugotrajnu vezu s Martom de Menezes, a sada je i znanstveni savjetnik za Ectopiju i Cultivamos Cultura – dvije portugalske institucije koje se bave poticanjem suradnje između umjetnosti i znanosti. Na tome području izdao je tri publikacije, u kojima opisuje znanstvenikov pogled na interakciju između umjetnosti i znanosti.

lsgraca@gmail.com

Marta de Menezes (PT)

Marta de Menezes portugalska je umjetnica (Lisabon, 1975.) s diplomom iz likovne umjetnosti Sveučilišta u Lisabonu, magistra znanosti povijesti umjetnosti i vizualne kulture na Sveučilištu Oxford, te doktorska kandidatkinja Sveučilišta u Leidenu. Bavi se istraživanjem mjesta na kojima se sijeku umjetnost i biologija te radi u istraživačkim laboratorijima pokazujući da se nove biologijske tehnologije mogu koristiti kao novi umjetnički medij. Godine 1999. Marta de Menezes stvorila je svoje prvo biologijsko umjetničko djelo (Priroda?) modificiranjem uzoraka krila živih leptira. Odonda koristi različite biologijske tehnike, uključujući funkcionalni MRI mozga za stvaranje portreta gdje se može vizualizirati um (Funkcionalni portreti, 2002.); fluorescentne DNK sonde za stvaranje mikroskulptura u ljudskim staničnim jezgrama (nucleArt, 2002.); skulpture izrađene od proteina (Proteički portret, 2002.–2007.), DNK (Unutarnji oblak, 2003.; Obitelj, 2004.) ili pak koje sadrže žive neurone (Drvo znanja, 2005.) ili bakterije (Decon, 2007.). Radovi joj se prikazuju međunarodno na izložbama, u člancima i na predavanjima. Trenutačno je umjetnička direktorica Ectopije, laboratorija za eksperimentalnu umjetnost – u Lisabonu, te voditeljica organizacije Cultivamos Cultura na jugu Portugala.

martademenezes@gmail.com
martademenezes.com; cultivamoscultura.org