Marnix de Nijs (NL), Edwin van der Heide (NL) Prostorni zvukovi (100dB pri 100km/h)

interaktivna audio instalacija

Deleuze tvrdi kako "trava izrasta iz sredine", a ne odozgo ili odozdo, što se odnosi i na umjetnike za koje je prije svega bitan svijet i kontekst u kojem stvaraju. Autori interaktivne audio-instalacije Prostorni zvukovi - Marnix de Nijs i Edwin der Heide - izrasli su upravo iz svoje sredine -visoko tehnološki razvijenog svijeta komunikacijske gužve, koji omogućuje cyber-identitete i u kojem je sve tržišno nastrojeno. Budući da je stroj platforma koja omogućuje bržu i efektniju komunikaciju koja se odvija posredstvom njega (telefon, računalo, mobitel, automobil, avion), autori Prostornih zvukova odlučili su izumiti stroj. Ono što su izumili predstavlja vlastitu paradigmu stavljajući u pitanje ulogu stroja u današnje doba.

Rad Prostorni zvukovi sadrži osobine suvremenih glazbenih uređaja, koji nisu namijenjeni isključivo reprodukciji, već i interaktivnom komponiranju zvučnih sekvenci u realnom vremenu. Instalacija također sadrži osobine automobila ili nekog drugog robota koji se kreće i postiže brzinu od 100km/h kružeći, po sizifovskoj putanju, oko vlastite osi.

Uz to postoji sličnost s nadzornim uređajima (primjerice nadzorne kamere i senzorski uređaji koji vas propuštaju ili ne propuštaju dalje), jer se upravo na tome temelji komunikacijski odnos s posjetiteljem. Projekt je sukladan svojem vremenu, vremenu u kojem društvo nadzora, kako ga definira Foucault, postaje društvo kontrole posredovane tehnologijom. Vremenu u kojem zatvorsku ustanovu - utjelovljenje sustava discipline i nadzora - Panoptikon, polako zamjenjuje stroj, koji te propušta samo ako posjeduješ lozinku, pravi otisak prsta, pravu boju glasa, pravi genetski kod.

Kakav su odgovor na temeljno pitanje suvremenog društva o odnosu čovjeka i stroja domislili Marnix de Nijs i Edwin van der Heide?! Njihova instalacija predstavlja gotovo savršenu ilustraciju Lacanove teze o odnosu koji ne postoji, ali djeluje (koju Lacan primjenjuje na odnose između muškog i ženskog spola). Puka činjenica da odnosa stroj-čovjek nema, ne može spriječiti čovjeka u kreiranju tog odnosa, iako stroj koji nema ni kognitivnih ni emotivnih sposobnosti, ne pokušava uspostaviti komunikaciju, već izvršava ono za što je programiran.

Marnix de Nijs (NL)

Marnix de Nijs je umjetnik iz Rotterdama, čiji radovi istražuju dinamične srazove tijela, strojeva i drugih medija. Veza između tijela i tehnologije u njegovu radu otkriva načine na koji kultura djeluje na naša osjetila. Tehnologija se mora doslovno stopiti s tijelom, ono je mora apsorbirati kako bi postala suodređivačem percepcije. Ali ovdje se percepcija ne odnosi samo na to kako pet osjetila tumači izvanjske podražaje, nego i na osjećaje koji dolaze iz samoga tijela, informacije koje su dobivene iz mišića i živaca neke osobe. Jedna od osobina tehnološke kulture jest ta da je promjena stalna. Svatko tko želi držati korak, mora se neprestano mora prilagođavati; to se ne događa automatski i može s vremenom dovesti do kulturno-patoloških anomalija.

Marnix de Nijs predstavio je svoje radove na nekoliko nacionalnih i međunarodnih medijskih festivala, a među njegovim suradnicima nalaze se: Edwin van der Heide, Time’s Up_org, Montevideo and V2_lab, ZKM i Krisztina de Châtel Dance Company. Novije izložbe: Sonarmatica 08 (Barcelona, 2008.),Synthetic Times (Peking, 2008.), Stedelijk Museum (Amsterdam, 2008.), DEAF07 (Rotterdam, 2007.). Dobitnik je nekoliko nagrada, među kojima su: 2005 Witteveen & Bos Art and Technology Price, Honourly Mentioned Prix Ars Electronica, Linz, Honourly Mentioned Transmediale Award, Berlin.

Edwin van der Heide (NL)

Edwin van der Heide živi u Rotterdamu. Studirao je sonologiju na Royal Conservatory, Hague.Performanse je izvodio po cijelom svijetu, a kao skladatelj i performer elektronske glazbe stvarao je i izlagao brojne zvučne instalacije. Tema koja se provlači kroz njegove radove je razvoj novih glazbenih instrumenata, novih tehnika performansa i novih metoda generiranja zvuka i produkcije s ciljem razvoja novogglazbenog jezika. Van der Heide je također član grupe Sensorband kojaizvodi performanse temeljene na osjetilnim instrumentima na ICC-u 1997. godine. zajedno s Marnixom de Nijsem primio je počasnu nagradu u kategoriji interaktivne umjetnosti na festivalu Ars Electronica 2001. za projekt Spatial Sounds.