Chijikinkutsu je novotvorenica nastala specifično za potrebe ovog rada putem spajanja dvije japanske riječi: Chijiki and Suikinkutsu.
Chijiki se odnosi na geomagnetizam: magnetska svojstva Zemlje koja postoje svuda na planeti, ali ih ljudsko tijelo ne može osjetiti. Puno prije razdoblja velikih geografskih otkrića, ljudi su za navigaciju tijekom svojih putovanja koristili kompase koji funkcioniraju na principima geomagnetizma. Posljednjih godina se razni geomagnetski uređaji ugrađuju čak i u pametne telefone. Pojedina znanstvena istraživanja impliciraju određenu povezanost geomagnetizma i ponašanja ptica selica, pčela, određenih vrsta bakterija, kao i uzroka Aurore Borealis. William Gilbert, engleski fizičar iz 16. stoljeća, u jednoj od svojih knjiga opisuje geomagnetizam kao pojavu koja se doima živom. Unatoč tome, suvremena fizika još uvijek nije uspjela u potpunosti razjasniti nastanak geomagnetizma.
Suikinkutsu je dekorativni glazbeni uređaj tipičan za tradicionalne japanske vrtove Edo perioda (od 1603. do 1867.). Zvuk vodenih kapljica koje padaju u zemljanu posudu zakopanu ispod kamenog umivaonika rezonira kroz šuplje grane bambusa. Japanci od drevnih vremena njeguju senzibilitet percipiranja Prirode kakva ona sama jest - od zvuka vjetra koji puše kroz grane borova do pjeva kukaca. Suikinkutsu je nastao upravo iz tog istančanog i delikatnog doživljaja.
Dok je Akamatsu razvijao ovaj rad, posjetio je svoj omiljeni hram koji se nalazi na obroncima skrivene planine u Kyotu. Hram je imao izvanredan vrt s velikim bijelim borom čije su se grane širile u nevjerojatno jedinstvenim oblicima. U jednom malom kutku vrta nalazio se Suikinkutsu. I dok je pažljivo osluškivao duboki zvuk iz podzemlja, primijetio je da zvuk njegovog umjetničkog rada slučajno podsjeća na Suikinkutsu. Ova ga je spoznaja potaknula da zaokruži koncept svog rada.
U svom konceptu, Chijikinkutsu ne polazi od eksperimentalne znanosti i tehnologije uobičajene za medijske radove, niti arhitektonske teorije zapadnjačke glazbe koja se koristi kao temelj za pojedine radove u području umjetnosti zvuka. Rad koristi djelovanje geomagnetizma, koje je inače predmet znanstvenog istraživanja, i proširuje ga suptilnim Suikinkutsu zvukovima u kontekstu japanske percepcije Prirode.
Materijali od kojih se sastoji Chijikinkutsu su voda, šivaće igle, staklene posude i zavojnice od bakrene žice. Igle koje plutaju na površini vode u staklenim posudama unaprijed su magnetizirane, zbog čega na njih utječe geomagnetizam, okrećući ih u smjeru sjevera i juga. Kada je kroz zavojnicu pričvršćenu na staklenu posudu provedena struja, stvara se privremeno magnetsko polje koje privlači iglu prema zavojnici. Nježni udarci igle o staklene stijenke rezoniraju u prostoru. Za kontrolu sustava koristi se MIDI, a DTM sekvencer aplikacija šalje MIDI podatkovne signale kontrolerima koji su dizajnirani specifično za ovaj rad. Kontroleri distribuiraju serijske podatke u svaki ulaz i omogućavaju dotok struje u zavojnice.
Nelo Akamatsu nije uključio puno elemenata u ovu instalaciju nego je za cilj imao stvoriti minimalistički izričaj sličan slikarstvu u kojemu je veliki dio margine slike ostavljen neoslikan. Umjesto dodavanja nepotrebnih elemenata poput boje, LED svjetala i pojačala, rad ističe akustičnost zvuka i usmjerava pažnju posjetitelja na slušanje i percipiranje geomagnetizma koji uzrokuje kretanje iglica u posudama.
Umjetnik uspoređuje magnetizirane igle koje plutaju na okrugloj površini vode sa sićušnim geomagnetiziranim Zemljama. Delikatan zvuk instalacije izoštrava osjetila posjetitelja i usmjerava našu pažnju na činjenicu da zvuk ne dolazi izvan naših tijela, već postoji otprije, unutar našeg uma.
Nelo Akamatsu (JP) je rođen u Tokiju, a živi i radi u Kanagawi u Japanu. Svoje umjetničke radove stvara na sjecištu nekoliko različitih medija poput instalacija s elektroničkim uređajima i video instalacija, skulptura, slika i fotografija. Nakon što je njegova zvučna instalacija Chijikinkutsu osvojila nagradu Zlatna Nika (Grand Prix) u kategoriji Digitalne glazbe i umjetnosti zvuka na festivalu Ars Electronica 2015., radove je predstavljao diljem svijeta, na izložbama i umjetničkim festivalima u Austriji, Njemačkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Sloveniji, Ukrajini, Meksiku, Kanadi, Tajvanu, Koreji, Kini i Japanu. Samostalno je izlagao, između ostalog, i u Mizuma umjetničkoj galeriji, jednoj od vodećih galerija japanske suvremene umjetničke scene.