Izložba je prvi put predstavljena 2017. godine. Gotovo deset godina kasnije, slika interneta znatno se promijenila. Posebice se intenzivirala prisutnost umjetne inteligencije (AI): do 2024. godine botovi su nadmašili aktivnost ljudi na mreži; generativna umjetna inteligencija aktivno pridonosi širenju dezinformacija, dok su oglašivački algoritmi postali nametljivo uporni, čak uznemirujući. Obećanje slobode koje je internet nekoć nosio, danas manje ili više nalikuje dobrovoljnom podčinjavanju, a naša želja da se udaljimo od digitalnog zaslona gotovo je razmjerna našoj svakodnevnoj obvezi da ga upotrebljavamo. Rečenica „Kako je e-mail stigao do mene“ i s njom povezane slike, koje se šire kroz bezbrojne memove, precizno sažimaju naš današnji odnos prema internetskoj kulturi i sveprožimajućoj hiperpovezanosti koja je prati. Što ako jednoga dana ti e-mailovi prestanu nalaziti put do nas…?
-
Sve je započelo u svibnju 2015., kada je članak na lemonde.fr sugerirao mogućnost kolapsa World Wide Weba. Iako je taj događaj uvelike hipotetski, o toj je temi objavljeno više članaka kao odgovor na znanstveni simpozij koji je Royal Society (Londonsko kraljevsko društvo za unaprjeđenje prirodnih znanosti) organiziralo o problemu kapaciteta interneta.
U kontekstu mogućeg naglog urušavanja mreže, možemo pokušati zamisliti pad World Wide Weba i svijet koji bi iz toga proizašao: prazni ostaci poslužitelja i more elektroničkog otpada? Digitalno ništavilo na svim ekranima? Strojevi koji oponašaju mrežu? Ručno izrađeni internet? Kako će odjednom dematerijalizirane i delokalizirane dinamike struktura moći biti pogođene, kako u očitim ekonomskim tako i u neizbježnim političkim pojavnostima, ako se mreža prekine? Također, što se u međuvremenu još može reći ili učiniti? Kako netko može okupirati ili ne ono što je zapravo posuđeno vrijeme i prostor, prostorno-vremenski okvir koji se dijeli između digitalne i fizičke stvarnosti?
U svjetlu ovih promišljanja, okupljeni su umjetnički radovi koji odražavaju navedene ideje. Iako je izložba izvorno predstavljala samo radove umjetnika iz kanadske provicije Québec, na izložbi u KONTEJNER-u je uključen i rad dvoje hrvatskih umjetnika. U konačnici, izloženi radovi nude specifičnu perspektivu, istodobno gradeći i razgrađujući našu predodžbu o Webu, kao i njegovoj odsutnosti.
- Nathalie Bachand, kustosica
Izložba "Dead Web – Kraj" prvi put je predstavljena u siječnju i veljači 2017. u umjetničkom centru Eastern Bloc u Montrealu. Nakon tog prvog nezavisnog izdanja, izložbu je producirao Molior te je predstavljena na Mirage Festivalu u Lyonu u travnju 2019., potom na Mapping Festivalu u Ženevi u svibnju i lipnju 2019., a naposljetku u Muzeju Ludwig – Muzeju suvremene umjetnosti u Budimpešti od siječnja do travnja 2020.
Radovi okupljeni na izložbi propituju naš odnos prema internetu, ali i šire gledano sam pojam povezanosti kao načina uspostavljanja kontakta sa svijetom. Izložba nastoji uključiti publiku u promišljanje i predstavljanje postinternetskog svijeta. Na izložbi u KONTEJNER-u predstavljena su i dva nova rada: "Pivilion/EXEno1: TOGETHERTOGETHER" hrvatskih umjetnika Dine Gligo i Vedrana Glige – Format C te "Infinitisme.com: KONAČNO UPOZORENJE" kanadske umjetnice Frédérique Laliberté, skulpturalno-zvučna instalacija posebno osmišljenu za ovu izložbu od materijalnih i virtualnih ostataka projekta "Infinitisme.com Forever A Prototype", koji je bio predstavljen na prethodnim izdanjima izložbe.
IMPRESUM
Organizatori: Molior i KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse
Kustosica: Nathalie Bachand
Generalna i umjetnička direktorica Moliora: Aurélie Besson
Administracija i produkcija: Marta Gaspar Carpinteiro (Molior)
Tehnička realizacija: Camille Desjardins (Molior), Jakov Habjan, Ante Alilović
Dizajn: kuna zlatica
PR i društvene mreže: Juliette Demers-Cyr (Molior) i Inesa Antić









