Ovaj rad promišlja rano razdoblje kibernetskih istraživanja i njihov utjecaj na umjetničke pokrete koji se javljaju od 50-ih i 60-ih godina nadalje, kao što su minimalistička i konceptualna umjetnost. Bavi se konceptom složenih sustava i koristi povratne informacije kako bi predstavio temeljni primjer samoprilagodljivog sustava (odnosno umjetne inteligencije). Konstrukcija kocke namjerno podsjeća na minimalističke/konceptualne radove 50-ih i 60-ih godina, kao što su forme Sola LeWitta, začetnika konceptualne umjetnosti, što simbolički upućuje na vezu između znanstvenih ideja kasnih 40-ih godina i njihov odraz na globalnu svijest 50-ih i 60-ih. Konstrukcija rada podsjeća na prijenos informacija papirnatom trakom na prvom računalu Colossusu, koje su britanski razbijači kodova koristili kako bi čitali šifrirane njemačke poruke tijekom Drugog svjetskog rata.

Kocka je napravljena od tankih čeličnih cijevi te služi kao čvrst nosač namotane magnetske trake. Magnetska traka ovija se oko kotačića koji su pričvršćeni za kocku elastičnim pojasevima koji održavaju napetost trake i ugao pod kojim je namotana. Sustav magnetskih glava za play/record funkcije također je povezan s konstrukcijom kocke. Sve žice sustava skrivene su u čeličnim cijevima. Zvuk okolnog prostora i posjetitelja emitira se i snima nasumično na različitim dijelovima namotane trake, što stvara neprekidnu feedback/delay petlju. Snimanje prostora i interakcija s prostorom, kao i neprestano i opetovano ispisivanje petlje, služe kao pojačalo, naglašavajući karakteristike specifičnog prostora izvedbe i uklanjajući artikulirane zvukove, apstrahirajući ih sve dok ne preostane samo zvuk prostora i način na koji odjekuje.