Anti-Marta je instalacija koja istražuje granice ljudske individualnosti suočene sa sve izrazitije biotehnološkim društvom. Ona predstavlja odnos umjetnice i znanstvenika, ali i granicu između umjetnosti i znanosti, kao i granice vlastitog identiteta. Marta i Luis, umjetnica i imunolog, imaju doživotan pakt: spareni, oženjeni, ujedinjeni. Njihova potraga za umjetničkim prikazom takvog pakta dovela je do presađivanja kožnog tkiva. U oba slučaja rezultat je bila napetost između njihovih individualnosti i njihove povezanosti. Transplantati kože bili su ubrzo odbačeni uslijed razlika u imunitetu. Ipak, u oba slučaja pakt može živjeti dalje. Besmrtne stanične linije mogu supostojati u virtualnom prostoru, gdje se video projekcije živih staničnih kultura ispresijecaju u instalaciji. Isto tako, odbacivanje kože dovelo je do proizvodnje molekula (antitijela) koje će zauvijek moći identificirati drugoga, poput stjecanja nekakvog šestog čula koje se može vizualizirati izolacijom odgovarajućih antitijela. Anti-Marta pokazuje kako se možemo povezati s drugim, a ipak zadržati snažan osjećaj identiteta. U Anti-Marti svoj odnos i identitet ne potvrđuju samo žena i muškarac, nego i umjetnica i znanstvenik, pokazujući povezanost između ovih dviju disciplina, koje ipak zadržavaju svoju jedinstvenost.
Anti-MartaMarta de Menezes (PT)
Instalacija, 2018.
Marta de Menezes (PT)
Marta de Menezes jedna je od prvih umjetnica koja je u svoj rad inkorporirala biotehnologiju doprinijevši tako razvoju bio-arta. Pokazala je da se laboratorij za biološka istraživanja može koristiti kao umjetnički studio. Njezini brojni radovi uključuju materijale i znanja iz različitih disciplina (CRISPR/Cas9, magnetne rezonancije, strukturalne biologije, mikrobiologije i dr.). Radovi su joj predstavljani diljem svijeta na izložbama, konferencijama i u publikacijama. Portugalska umjetnica diplomirala je likovnu umjetnost na Sveučilištu u Lisabonu i povijest umjetnosti i vizualne kulture na Sveučilištu u Oxfordu, a trenutno je doktorandica Sveučilišta u Leidenu. Njezin je istraživački interes sjecište između umjetnosti i biologije te u svom laboratorijskom radu nastoji pokazati da se nove biološke tehnologije mogu koristiti kao novi umjetnički medij. Godine 1999. de Menezes je proizvela svoje prvo biološko umjetničko djelo (Nature?) modificiranjem uzoraka krila živih leptira. Od tada koristi različite biološke tehnike, uključujući funkcionalni MRI mozga za stvaranje portreta kojima se može vizualizirati um (Functional Portraits, 2002.); fluorescentne uzorke DNK za stvaranje mikro-skulptura u jezgrama ljudskih stanica (nucleArt, 2002.); skulpture izrađene od bjelančevina (Proteic Portrait, 2002.-2007.), DNK (Innercloud, 2003.; The Family, 2004.) ili koje uključuju žive neurone (Tree of Knowledge, 2005.) ili bakterije (Decon, 2007.). Radovi su joj predstavljeni na međunarodnim izložbama, u člancima i predavanjima. Trenutno je umjetnička ravnateljica Ectopije, eksperimentalnog umjetničkog laboratorija u Lisabonu, te voditeljica projekta Cultivamos Cultura na jugu Portugala.
martademenezes@gmail.com
martademenezes.com; cultivamoscultura.org
