Ljubav je negdje drugdjeCharlotte Fuentes (FR)

Grupa instalacija, u tijeku

Djed, 1948., na poleđini fotografije stoji: 1. veljače, 1948., 22 godine, prvi poljubac
U nemogućnosti zagrljaja, 2016., video 3:26 min
U šećeru lubenice, 2019., cvijeće, lubenice, modrilo i uspomene
Tsunami za Richarda, 2013.-2016., razglednice
Kuće, 2016., ispis sa stranice Google Maps adresa svih Richardovih kuća
Misija, 2016., pismo, zvuk i fotografije
Slobodno me kidnapirajte, bilo kada, papir i nadanja
Dragi Vincente, 2018., pismo, niski stolčić, uže, čajni cvijet
Dragi Vincente, opet ja, 2018., pisma u obliku aviona od papira
U potrazi za Basom Janom Aderom, 2017. – dok ga ne nađem, serija fotografija
Ocean Wave, 2019., brod za jednu ženu, drvo, pokrivač za preživljavanje
Finifugal - prid., opisuje nekoga tko pokušava izbjeći ili odgoditi završni trenutak priče, veze
ili drugog putovanja, 2019., video

Ljubav je negdje drugdje.

Svaki put kad sretnemo nekog stranca i uhvatimo se u maštanju o tome kako bi bilo da je on ili ona dio našeg života, proživljavamo mehanizam fikcije.

Kad sam postala svjesna da mi se to događa svakodnevno, bila sam sve više frustrirana. Svi ti životi koji se odvijaju usporedo s mojim i svi ti ljudi kojima ću ja zauvijek ostati stranac ispunili su me određenom znatiželjom. Odlučila sam ne dozvoliti da ti kratkotrajni bljesci naprosto skliznu u zaborav, već im omogućiti da potraju, svjesno ih njegujući i održavajući na životu.

Ispostavilo se da nije dovoljno samo razmišljati o tome. Bilo je potrebno djelovati.

Blagim izvijanjem mog doživljaja stvarnosti, stvorila sam polu-fikcionalne situacije. One ostaju usađene u stvarni život, no ostaje i mogućnost nečeg drugog.

Nesporazumi su utkani u naše živote. Osjećaji koji nas najviše povrjeđuju često su najapsurdniji; želja za nečim nemogućim upravo zato što je nemoguće, nostalgija za nečime što se nikada nije dogodilo.

Te su mikro-fikcije uskoro prerasle u opsesije, tjerajući me da poželim upoznati te ljude od kojih su neki bili potpuno van mog dosega, a životi drugih bili su neizvjesni, magloviti ili neobjašnjeni.

Kad je opsesija svjesna, ona ne mora nužno biti zasljepljujuća, već može voditi ka ravnoteži. Opsesiji se prepuštamo iz želje ili potrebe za intenzivnijim životom.

U mom slučaju, prvo sam se zaljubila u Richarda, a potom u Basa Jana. Jedan je život proveo izmišljajući prošlost, a drugi je nestao, ostavivši svoju budućnost u zraku.

Nisam bila dijelom njihovih svjetova, sve dok nisam odlučila komunicirati s njima. Moja romantična potraga dala je život radovima koje možete istraživati na izložbi.

Ponekad ljudi koje nikada nismo upoznali ili oni čiji odlasci ostaju nepoznanica postanu značajniji, utjecajniji i prisutniji u našim životima od onih koji se nalaze tik uz nas, ali na distanci.

U društvu bića koja na nas ostavljaju snažan utisak, putem svakodnevnih mikro-fikcija, na trenutak dobivamo uvid u svijet koji bismo željeli iskusiti, ali se ne usuđujemo.

Charlotte Fuentes (FR)

Rođena negdje u Francuskoj 1993. Živi i radi u Zagrebu. Njezina umjetnička praksa temelji se na svakodnevnim izvedbama koje brišu svaku vrst granica između Života i Umjetnosti. Pomičući granice, ona aktivira svoje likove. Vodi nas na putovanje, stvarajući komične situacije i pričajući priče kako bi napokon mogla napisati vlastitu priču.