Što bi bilo kad bi nam umjetna inteligencija mogla pomoći u pronalasku idealnog partnera? Umjetnica je svoje jajne stanice položila u banku jajnih stanica, dala je izraditi potpunu sekvencu svog genoma, te je, u sklopu drugog umjetničkog rada, programirala umjetnu inteligenciju da joj kaže koje je greške u njezinu genomu potrebno ispraviti i kako to učiniti.

Dobivši ime po grčkom božanstvu Protogonu, PHANES svakome omogućuje pohranjivanje svog genoma i obradu pomoću algoritma u obliku Variant Call Formata, tekstualnog formata u bioinformatici za pohranu varijacija sekvenca genoma, to jest datoteke koja se dobiva u sklopu većine potrošačkih genetičkih testova. Na temelju vlastitih parametara, algoritam potom izrađuje hipotetske buduće generacije koje bi mogle nastati oplodnjom umjetničinih jajnih stanica. Obiteljsko stablo kako ga izrađuje PHANES, umjesto u prošlost, seže u budućnost.

Ovaj rad namjerno je provokativan, time više što je funkcionalan, a ne spekulativan. No, on naprosto predstavlja idući korak u ispreplitanju entiteta na bazi ugljika i onih na bazi silikona koje je već započelo – od novih obrazaca u pronalasku partnera, zahvaljujući algoritmima u društvenim mrežama i aplikacijama za upoznavanje, do odabira embrija za umjetnu oplodnju – a PHANES je tu tek idući korak u tom smjeru.