Urbano vrtlarenje nije nova praksa, hrana se planski uzgajala u gradovima otkad gradovi postoje. Praksa urbanih povrtnjaka zadnjih je desetljeća polako zamirala zbog betonizacije dvorišta za parkirna mjesta i stihijske gradnje u rubnim naseljima, ali zadnjih nekoliko godina ponovo doživljava procvat, kako u svijetu tako i kod nas. Zajednički urbani vrtovi okupljaju zajednicu i pružaju puno veće koristi od samog uzgoja hrane i uštede novca – oni su mjesta za druženje, a zajednica se uz takve vrtove premrežava intergeneracijski i znanja se prenose između njenih članova koji možda inače ne bi došli u međusobni kontakt.
U sklopu ovog projekta Parkticipacija uspostavlja dva mini-urbana vrta u Zagrebu – jedan u jugozapadnom dijelu grada, a drugi na Gornjem gradu, a uključit će se osobe starije životne dobi koje žive u širem susjedstvu. Dokumentira se cijeli proces nastajanja vrtova uz radionice praktičnog karaktera sa sudionicima koji žele naučiti osnove očuvanja autohtonih sorti povrća i uzgoja hrane na malom prostoru u urbanom okruženju – od tehnika pripreme zemlje bez kopanja i konstrukcije toplih gredica za zimu, do sadnje i sijanja povrća u posudama koje se mogu držati na balkonu ili u stanu. Naročita pažnja posvećena je oblikovanju rješenja pogodnih za ljude sa smanjenom pokretljivošću i kondicijom, kako bi se pokazalo da vrtlarenje može biti dostupno članovima zajednice svih životnih dobi i fizičkih mogućnosti i da baš svatko uz minimalnu energiju i na minimalnom prostoru može uzgojiti svoju salatu, pa i više.
Ovi vrtovi mogu biti privremenog karaktera, ali će ujedno poslužiti i kao eksperiment u vremenu – ako se tijekom jeseni oko njih okupi zajednica koja će preuzeti održavanje, velika je mogućnost da vrtovi na tim lokacijama, ili barem u tim kvartovima, ostanu trajni. Takva okupljališta mogu pružiti odlične mogućnosti za nove edukacije, te aktivno i korisno provođenje slobodnog vremena svima koji se žele uključiti.
