Ekstremizam je dovoljno širok pojam da ga svatko razumije na svoj način, onako kako želi, i da svatko može manipulirati upravo njegovim značenjem. Način na koji ćemo shvatiti sve oblike ponašanja koji se kriju iza ovog termina često ovisi o sporadičnim informacijama koje dobivamo, a koje su obojene političkom situacijom. Zato je umjetnost, prije svega kazališna, dobro sredstvo za analiziranje i tumačenje fenomena ekstremizma. Predstava Tri lica ogledala je eksperiment. Ona spaja u jedno glumca kao osobu, kao lik i kao društveno osviješteno biće. U ovom specifičnom kazališnom iskustvu gledatelji postaju aktivnim sudionicima i suučesnicima. U direktnoj komunikaciji kreira se umjetnički čin koji bi nas trebao dovesti do društvene spoznaje i osvješćenja.
Tri lica ogledala otkriva nam tri lica društvene stvarnosti. Prvo je svakodnevno i svima vidljivo, a informira nas o okolnim zbivanjima. Drugo je skriveno, no ipak univerzalno i arhetipsko. Treće je misaono, intelektualno i kritičko te je sposobno otkriti mehanizme funkcioniranja prvih dvaju. Tri lica ogledalanastala je kroz dijalog, razmjenu mišljenja i iskustva svih uključenih u rad. Počela je kao ideja i želja da to ne bude još jedna klasična priča o ekstremnom ponašanju. Upravo zato postala je i sama ekstremno ponašanje, onakvo kakvo postoji svuda oko nas. Ponašanje kakvo svakodnevno vidimo i doživljavamo.
Publika se u ovakvom kazališnom eksperimentu ima priliku prepusti, aktivno sudjelovati, stvarati i birati. Biranjem se opredjeljujemo za ono što nam se čini odgovarajućim. Biranjem se opredjeljujemo koga ćemo podržati. Biranjem se opredjeljujemo kako mislimo. Biranjem se opredjeljujemo u kakav bismo ekstrem možda mogli otići. Biranjem stvaramo vlastite živote, svakodnevicu i društvo u kojem živimo. U direktnoj suradnji umjetnici i publika ne sudjeluju samo u stvaranju i izvođenju kulturnog čina, nego također demistificiraju stranputice i postavljaju putokaze za drugačiji oblik razmišljanja.
autorski tim:
režija: Gordana Lebović
dramaturgijar: Vanja Nikolić
kompozicija, izbor muzike i stručne konzultacije: Vedran Vučić
kostim i scenografija: Isidora Spasić
izvođači : Slobodan Beštić, Pavle Pekić, Vladimir Aleksić
organizacija: Damjan Damjanović
produkcija: Omen teatar u suradnji s UK Parobrodom, Beograd
Projekt je podržala Fondacija za otvoreno društvo, Srbija.
Video I:
režija: Maša Nešković
snimatelj: Vladimir Pavić
montaža: Zoran Đurković
dizajn zvuka: Milica Lukić
Video II:
Video je kreiran od dokumentarnog materijala.
montaža: Zoran Đurković
Tekstovi korišteni u predstavi:
William Shakespeare Hamlet
Antonin Artaud Kazalište i njegov dvojnik
Filippo Tommaso Marinetti Manifest futurizma
Omen teatar (RS)
Vanja Nikolić rođena je u Novom Sadu. Završila je studij komparativne književnosti koji ju je osposobio da misli i vidi šire. Zato je nakon toga završila studij dramaturgije. Zahvaljujući njima shvatila je čime se želi baviti u životu. Kao dramaturg je radila na brojnim projektima u okviru nezavisnih produkcija, institucija i ustanova. Autorica je drama Connection (javno čitanje, PreGlej, Ljubljana), Prugasti Mačak i Gospojica Lasta (Malo pozorište Duško Radović), Svemirska uspavanka(Pozorište Mladih, Novi Sad). Autorica je kritika, članaka i tekstova o kazalištu za časopis Scena, projekt Criticize This i regionalni časopis Balcan Can Contemporary. Trenutno priprema nove predstave i razvija vlastiti interaktivan projekt za djecu i sve one koji se tako osjećaju.
Vedran Vučić rođen je u Splitu. Školovao se u Hrvatskoj i Velikoj Britaniji (Woodbrooke College i University of Bradford). Sudjelovao je u programima koji razvijaju kreativnost i kritičko mišljenje kod mladih te u raznim međunarodnim i domaćim organizacijama. Napisao je nekoliko stručnih radova koji se bave pitanjima konvergencije medija, elementima otvorenosti u razvijanju umjetničkog djela, primjenom znanstvenih i tehnoloških koncepcija te umjetničkim teorijama. Posebno je aktivan u glazbi i likovnim umjetnostima. Komponirao je glazbu za preko 40 predstava i performansa izvedenih u Srbiji i drugim zemljama. Sudjelovao je na preko 20 izložbi s likovnim umjetnicima iz Srbije i inozemstva. Aktivan je član Omen teatra od samog osnivanja. U posljednjih pet godina ističe se njegov rad na projektima koji se bave analizom proganjanja i ekstremizma te upotrebom kazališnih, likovnih i znanstvenih sredstava analize i tumačenja.
Gordana Lebović diplomirala je Pozorišnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Više od petnaest godina bavi se istraživačkim radom na području suvremenog kazališta i umjetnosti. Autorica je i osnivačica multimedijalnog projekta Omen, iz kojeg je nastao Omen teatar. Redateljica je, autorica, producentica, koordinatorica i voditeljica radionica, kako u okviru Omen teatra, tako i u projektima u kojima je Omen teatar sudjelovao. Svoj rad temelji na istraživačkim i eksperimentalnim procesima, pomičući granice suvremenog kazališta i povezujući ga s drugim područjima suvremene umjetnosti. Ove metode koristi i u edukativnom i humanitarnom radu. Autorica je izložbi Veštice – istorija proganjanja, Veštice – istorija i učenje i Ukidanje javnog prostora. Redateljica je više kazališnih predstava, od kojih su najznačajnije Priča o mladiću i 1000 anđela, Život? ili pozorište?, Trinaest i Igra ludosti. Predstave Gordane Lebović izvođene su u zemlji i inozemstvu, na brojnim nacionalnim i međunarodnim festivalima. Najnoviji projekt je predstava Tri lica ogledala, kazališno istraživanje o ekstremizmu.
Isidora Spasić završila je dodiplomski studij Scenografije i kostimografije na Accademia di belle arti di Brera u Milanu, Italija. Na istom fakultetu završila je i diplomski studij filmske i tv scenografije. Autorica je više scenografija i kostima za kazalište, film, javna čitanja i video spotove, kao i dizajnerskih rješenja za postave izložbi te instalacija na glazbenim festivalima. Filmovi na kojima je radila prikazani su na nizu festivala, među kojima su Netherlands Film Festival, Dutch Film Festival, Underground London Film Festival, Milano Film Festival, Locarno Film Festival, Beogradski festival kratkog i dokumentarnog filma, FEST. Izlagala je u Kulturnom centru Beograda, Kulturnom centru REX, Galeriji nauke i tehnike u Beogradu, Manakovoj kući i na EXIT festivalu. Surađivala je s kazalištem Verdi i EDGE festivalom u Milanu, Quendra mulimediom i Narodnim pozorištem u Prištini, Kazalištem Virovitica i Istarskim narodnim kazalištem u Hrvatskoj te CZKDom i UK Parobrodom u Beogradu.
