Ime i prezime Marko Marković koristi se u ovom radu kao sinonim za određene radnje, događaje ili situacije. Kao što ime John Doe u pravilu označava nepoznanicu identiteta (No Name), tako i ovaj primjer možemo smatrati bilo stvarnom, bilo fiktivnom osobom. Marko Marković zamijenio je identitet svoga imenjaka Marka Markovića i otišao na Moskovsko međunarodno bijenale mladih umjetnika umjesto njega. U kontekstu kulturnog kriminala Marko Marković pozicionira svoje iskustvo zamjene identiteta u područje svijeta umjetnosti – marketinške mašine koja drobi sve pred sobom – gdje je autor mrtvo slovo na papiru ili samo još jedno ime u nizu.
U proljeće 2016. godine Marko Marković je primio e-mail od kustosice Moskovskog bijenala u kojem ista objašnjava kako mu se obraća po preporuci jednog beogradskog galerista, koji joj je pokazao njegov opus radova, te ga poziva na sudjelovanje na izložbi. Kustosica se ustvari greškom obratila Marku Markoviću, umjetniku iz Hrvatske, misleći da se obraća Marku Markoviću, umjetniku iz Srbije. Marko Marković u tom trenutku preuzima ulogu drugog Marka Markovića te se predstavlja kao on i pristaje na sudjelovanje na Moskovskom bijenalu.
Tijekom cjelokupnog procesa Marko Marković se zatiče u zanimljivim situacijama, u kojima manipulira digitalnom obradom dokumenata, komunicira s institucionalnom administracijom i organima upravne vlasti, posjećuje znamenitosti te kreira događaje koji iz performativne prakse prelaze u stvarno vremensko i prostorno okruženje u interakciji s ljudima koji se pitaju: Tko je Marko Marković?
Rad je nastao 2016. godine u sklopu Moscow International Biennale for Young Art: Ruins of identity / we didn’t know.
anti-autor: Marko Marković (HR)
anti-autor: Marko Marković (RS)
kustosica: Ekaterina Granova (RU)
sudionica: Olga Matvejeva (RU)
sudionik : Sandro Đukić (HR)