Koncept

EMAP rezidencija 2018.

EMAP rezidencija 2018, tijekom koje u Zagrebu i Rijeci borave Adam Donovan i Katrin Hochschuh, teži doprinjeti boljim uvjetima i resursima koji su umjetnicima potrebni za rad na produkciji projekta Empathy Swarm. Fokus je na međusektorskim i interdisciplinarnim aspektima njihovog umjetničkog rada, kao i na pružanju mogućnosti za provedbu intenzivnijeg, specijaliziranog umjetničkog istraživanja tijekom boravka na rezidenciji. Pritom se slijede EMAP-ovi principi visokog stupnja mobilnosti umjetnika i povezivanja kulturnog sektora s ekonomijom (poslovni sektor, kreativne industrije, IT i STEM sektori). Rezidencija također doprinosi međunarodnoj vidljivosti suvremenih umjetničkih praksi koje uključuju lokalne zajednice i nove publike te na produktivan i kreativan način premrežuju različita znanstvena i istraživačka područja.

Empathy Swarm

Empathy Swarm je dvogodišnji projekt koji promišlja posljedice svih onih faktora koji u suvremenom društvu definiraju tkivo demografskih skupina, a koji nam još nisu posve poznati. Rad propituje utjecaj generacije milenijalaca - odrasle uz računala, Internet i mobilne telefone - i post-milenijalaca, koji obilno koriste pametne telefone, društvene mreže i razne on-line usluge. Rad upućuje na kontinuirano prikupljanje naših informacija u velike zbirke podataka i potragu strojnih algoritama za djelomično obrađenim rezultatima strojnog učenja u našoj svakodnevici. Čini se kako postajemo slijepi za psihološke posljedice koje na nas uređaji ostavljaju, kao i na ekonomske i političke opasnosti koje neodgovorno rukovanje tehnologijama može imati za cjelokupno društvo.

Donovan i Hochschuh su odabrali raditi s neantropomorfnim robotima kako bi kreirali antitezu ili ekstenziju humanoidnih robota poput slavne „Sofije“ i dokazali kako ponašanje samo po sebi može proizvesti osjećaj empatije i suosjećanja. Psiholozi Fritz Heider i Marianne Simmel su 1944. godine jednostavnim animiranim filmom pokazali da mozak promatrača veoma lako stvara emocionalnu privrženost prema neživim objektima i da je čvrsto povezan sa suosjećanjem. Polazeći od navedenih istraživanja, Donovan i Hochschuh empatiju izmještaju iz digitalnog u fizičko okruženje, kreirajući roj robota koji se svojim ponašanjem sinkrono prilagođava povratnim informacijama temeljenim na emocijama promatrača te tako s njima stupa u interakciju.

Empathy Swarm je projekt koji spekulira o karakteristikama budućih generacija, ponašajući se istovremeno poput preventivnog lijeka za distopijsku budućnost. Budući da je algoritam proces skriven od očiju običnog korisnika koji vidi samo rezultat i dizajnirano sučelje, ovaj rad pruža fizičko utjelovljenje algoritma u obliku 10 autonomnih robota koji se ponašaju kao sučelje ili zaslon putem kojeg se odvija interakcija s promatračem, kreirajući na taj način osjećaj neposredne reakcije na unesene podatke.

Koristeći se sustavom za praćenje ljudskih lica i prepoznavanje emocija, svaki robot kontinuirano snima svoje okruženje da bi se mogao ponašati kao autonomna jedinka, a ne samo dio robotske grupacije. Projekcija koja na robote pada odozgo u isto je vrijeme alat kojim se robotski pokreti i animacije kalibriraju i testiraju, i vizualni element koji stavlja fokus na sam prizor te stvara futurističku sliku robota koji, izranjajući iz tla, mijenjaju svoje okruženje. Projekcija nam omogućava bolje razumijevanje načina na kojeg roboti percipiraju svoje okruženje, a čovjek-promatrač putem projicirane svjetlosti uočava odluke i pravila koja roboti slijede te njihovu samu fizičku prisutnost.

Jednostavnim riječima, algoritam se može objasniti kao učinkovito izvršavanje skupine pravila koja ovise o ulaznim parametrima. No tu se javljaju određena pitanja: što pokreće robota? Kako on reagira na podatke dobivene putem senzora – ljudske emocije – koje i sam osjeća? Ova pitanja potiču promišljanje robotske empatije i općenite sposobnosti algoritama, ne samo u smislu optimizacije i postizanja ciljeva, već i sposobnosti uspostavljanja pravila kojima se postojeća pravila krše kako bi reakcija sama bila ljudska i suosjećajna.

Donovan i Hochschuh su dovršili dva robotska prototipa, a do kraja rezidencije planiraju realizirati još 10 robotskih jedinki. Umjetnici će također implementirati algoritam za prepoznavanje ljudskih emocija te tijekom dvomjesečne rezidencije razviti nove dimenzije robotskog suosjećanja uz pomoć lokalnih zajednica u Zagrebu i Rijeci. Nastali robotski roj se izražava putem formacija, animacija i karakterističnog ponašanja, pružajući ljudima osjećaj sličan interakciji sa živim organizmima.

Dodatna događanja u Zagrebu

Donovan i Hochschuh će u Zagrebu održati Psychophysics Machines Jam Session hands-on radionicu za studente zagrebačke Akademije likovnih umjetnost. Radionica je tematski orijentirana na osnovna znanja iz robotike, manipulacije zvuka i vizualnih prikaza. Umjetnici će studentima prenijeti znanje o radu sa mehatroničkim sustavima, korištenju hibridnog vizualno/tekstualnog programskog okruženja vvvv, procesnog programiranja i open sound kontrole unakrsne komunikacije. Umjetnici će govorit i o vlastitoj umjetničkoj praksi, a sudionicima će biti pružena prilika da se okušaju u radu s robotima, prilikom čega će kontrolirati kretnje i zvukove pet antropomorfnih robota, kao i vizualnog miksera izrađenog posebno za ovaj rad.

Dodatne aktivnosti u Zagrebu rezultat su suradnje festivala Izlog suvremenog zvuka i Kontejnerovog programa Galerija Močvara. Umjetnicima se za performans Saturn3 pridružuje poljski umjetnik Łukasz Szałankiewicz Zenial; tijekom ovog performansa umjetnici će prvi put uživo koristiti prototip sustava za prepoznavanje ljudskih emocija. Donovan će uz performans također održati i predavanje o robotici u glazbi. Raspored svih događanja možete pronaći na ovom linku.

Katrin Hochschuh (DE)

Hochschuh ima profesionalno iskustvo u arhitekturi u području digitalnoga dizajna i robotike, gdje istražuje arhitektonsku geometriju, algoritme, simulaciju roja (Swarm) te interaktivnost. Radila je s Françoisom Rocheom u eksperimentalnoj praksi njegovog projekta New-Territories koji se nalazi na razmeđi spekulativne arhitekture, kratkog eksperimentalnog filma i likovne umjetnosti. U sklopu toga je Timidity Symptom bio izložen na Venecijanskom biennalu 2014. godine, a Katrin Hochschuh je bila dijelom produkcije i suradničkog projekta With s Carstenom Höllerom predstavljenog 2013. godine u Parizu i u Kremsu. U suradnji sa švicarskim MAS programom pri ETH (Eidgenössische Technische Hochschule Zürich) predstavila je prototip robotski stvorenoga paviljona na Biennalu dizajna u Zürichu te je za tamošnji Muzej digitalne umjetnosti razvila projekt digitalnog ukrašavanja.

kontakt: katrin@hochschuh-donovan.com

Adam Donovan (AU/DE)

Donovanov rad spaja usko specijalizirano područje znanstvene akustike i robotike s vizualnim umjetnostima, čime se u svojim istraživačkom radu bavi od 1996. godine kako bi to pretočio u svoj umjetnički izraz. Donovanov rad prikazivan je diljem svijeta u prestižnim izložbenim prostorima i na festivalima ISEA Dubai, Festivalu medijske umjetnosti WRO u Poljskoj, na festivalu NEXT u Slovačkoj te u Muzeju digitalne umjetnosti u Zürichu. Kao duo, Adam Donovan i Katrin Hochschuh su Curious Tautophone – Tensor field Ontology prikazali u sklopu australske izložbe Experimenta Make Sense te su nastupili na svim značajnijim festivalima posvećenim sound artu u Poljskoj i Sloveniji. Kao dio EMAP/EMARE-a, trenutno rade na projektu Empathy Swarm koji istražuje ponašanje neantropomorfskih robotskih rojeva (swarm robotics) pojačavajući prepoznavanja emocija. Zajednički stvaraju sofisticirane robotske mehanizme koji sviraju unutar nezamjetnih čudnovatih sistema u nama. Njihova djela i strojevi izazivaju drugost ili bezvremenost koja je prisutna samo ovdje i sada.

kontakt: adam@hochschuh-donovan.com