Komunikacija je sveprisutan i složen fenomen i kao takav otvoren mnogim znanstvenim istraživanjima i interpretacijama. Međutim, do danas ne postoji jedinstvena i sveobuhvatna definicija koja bi zadovoljila njegove različite aspekte i polja proučavanja. Kao proces razmjene i prijenosa određene vrste informacija, nije imanentan samo ljudskoj vrsti, nego je prisutan i u životinjskom svijetu, kod drugih živih organizama te u tehničkim sustavima.

Znanstveno proučavanje načina komunikacije među životinjskim vrstama započelo je mnogo prije nego ono kod biljaka, budući da su glasovno signaliziranje, specifični pokreti, ali i uporaba njuha bili očiti znakovi za životinjsko preživljavanje i produženje vrste. Za biljke se dugo smatralo da su nekomunikativne i neosjetljive na ono što ih okružuje. Ali biljke su izrazito društveni i osjetljivi organizmi, iznad i ispod Zemljine površine, koji prikupljaju informacije iz svoje okoline te komuniciraju kroz korijenje i gljivične mreže, reagiraju na zvuk, ispuštaju kemikalije i mirise kako bi se međusobno upozorile na opasnost, obranile od predatora, oporavile od oštećenja, ali i privukle kukce oprašivače.

Mnogo je istraživačkih metoda proučavanja komunikacije među biljnim vrstama do sada znanstveno potvrđeno, ali i dalje je mnogo pojava i koncepata ostalo na određenoj spekulativnoj razini. To naravno otvara prostor za suvremene umjetničke prakse da unutar umjetničkog konteksta i s pomoću znanstvenih eksperimenata istražuju metodologije i propituju koncepte moderne znanosti. To je ujedno i polazište najnovijeg rada njemačke umjetnice Agnes Meyer-Brandis koja, kroz proučavanje mirisa drveća u složenom ekosustavu šuma, propituje njihovu reprezentaciju kao inertnih organizama.

Biokemijska i biopoetična instalacija One Tree ID – Kako postati drvo za drugo drvo rezultat je njenog dugogodišnjeg istraživanja moguće neverbalne komunikacije između ljudi i drveća putem mirisa. Zajedno sa znanstvenim suradnicima, Meyer-Brandis je ekstrahirala i prikupila hlapljive organske spojeve (plinove i molekule koje emitira svako stablo) te ih je sintetizirala u parfem koji svaki posjetitelj može nanijeti na svoje tijelo. Na taj način ne samo da posjetitelj na sebi može nositi jedinstveni mirisni identitet stabla pored kojeg stoji, nego može koristiti i dijelove njegovog komunikacijskog sustava i spekulativno voditi razgovor na biokemijskoj razini kojom se biljke služe za razmjenu informacija. Umjetnica na taj način stvara određenu empatiju prema stablima, ali potiče i na propitivanje korištenja vlastitih osjetila za uspostavu novih veza i međuvrsnu interakciju.

Svako stablo ima specifičan otisak hlapljivih organskih spojeva koji doprinose stvaranju oblaka i prepoznatljivog mirisa šume. Za izložbu u KONTEJNER-u, Agnes Meyer-Brandis odabrala je stablo ginka (ginkgo biloba) te su u lipnju ove godine u suradnji sa znanstvenicom s Instituta “Jožef Stefan” iz Ljubljane pojedinačno izmjereni plinovi i molekule u korijenu, deblu i lišću stabla. Od više od 100 spojeva identificiranih tijekom analize napravljena su tri parfema – Oblak korijena, Oblak debla stabla i Oblak krošnje stabla te je od njih sintetiziran jedinstveni parfem stabla ginka izloženog u KONTEJNER-u.