Materijali za medije se mogu preuzeti ovdje.
Zimoun je trenutno jedno od najuzbudljivijih imena suvremene svjetske umjetničke scene, a najpoznatiji je po svojim site-specific instalacijama velikih dimenzija. Jednu takvu instalaciju ovaj švicarski umjetnik dizajnirao je i producirao za veliku dvoranu Pogona Jedinstvo – dvoranu koja služi za aktivnosti brojnih organizacija lokalne civilne scene, i koja, zajedno s cijelom zgradom bivše tvornice Jedinstvo, upravo čeka svoju temeljitu arhitektonsku rekonstrukciju.
Priča o prostoru ključna je za ovu instalaciju, kao i za Zimounov rad u cijelosti, budući da ovaj umjetnik uvijek polazi od karakteristika prostora u kojem će se instalacija realizirati – akustičnih i vizualnih obilježja, kao i karaktera i povijesnog identiteta mjesta. Crna dvorana od 400 m2 na Savskom nasipu – zajedno sa svim svojim akustičkim nesavršenostima, industrijskim karakterom i golemim značenjem za opstanak i razvoj nezavisne kulturne scene grada Zagreba – inspiracija je za ovu instalaciju nastalu iz procesa minucioznog istraživanja mogućnosti i izazova koje prostor nudi, testiranja, odabira materijala i prototipiranja.
Kao i sve Zimounove instalacije, i ova je prepoznatljiva po nizanju jednog identičnog elementa u arhitektonske strukture. Postoji nešto opsesivno i zavodljivo u toj repeticiji i redukciji, u jednoličnom nizanju istog oblika, od istog materijala, istih dimenzija, iste strukture i mehanizma. Ta prenaglašena uniformiranost ističe ono što čini bit Zimounovih radova – a to je slučajnost, nepredvidivo ponašanje netipično za jedan tako kirurški precizno uređen sustav. U moru jednakih pojavljuje se neočekivana različitost, u beskrajnim varijacijama, i instalacija se odjednom ponaša organski, svojeglavo, kao neki živi organizam. Zvuk nam postaje poznat, podsjeća na prirodu, buku, ekosisteme, rojenje. Iako je Zimounova estetika naglašeno minimalistička, iz nje uvijek izranja takva životnost i poetičnost.
Formalno je Zimoun doista blizak minimalističkoj glazbi koja obilato koristi repetitivnost kao izražajno sredstvo, kao i estetski srodnim arhitektonskim praksama. Kustosi ga često nazivaju skulptorom zvuka, i zvuk je u njegovim radovima plastičan, arhitektonski element. Prostor u kojemu postavlja instalaciju redefiniran je upravo kroz zvuk koji je proizveden mehanički, analognom tehnologijom, u skladu s umjetnikovom praksom koja najčešće ne uključuje upotrebu računala, algoritama, softvera, mikrokontrolera. Taj zvuk generiran je iz pokreta i predodređen svojstvima materijala koji se koristi. Bilo da se radi o kartonu, drvetu, papiru, pamuku, metalu, materijal je uvijek pokrenut jednostavnim mehanizmima – DC motorima, gibanjima zraka, njihalima. Pokrenuti elementi u međusobnoj interakciji stvaraju milijune mikrotonova stopljene u slojevit, gust zvuk koji niti u jednom dijelu prostorije nije jednak. Složene teksture ritmova nastale kroz organičke nepravilnosti zaigrane su i ironične, poput rojeva životinja u prirodi, i podsjećaju upravo na takav zvuk iz prirode - onaj koji je taktilan, fizički opipljiv, prisutan.
Još je jedna stvar svojstvena Zimounovim radovima, a to je da svoje instalacije na neki način ostavlja anonimnima, budući da im ne daje klasične nazive, već im samo pridružuje opise materijalnih karakteristika: 435 dc motora, 2030 kartonskih kutija dimenzija 35x35x35 cm, 58 kg drveta, 1.8 km užeta. Time Zimoun dodatno naglašava individualno čitanje značenja rada koje je umjetniku izuzetno bitno, i daje prednost asocijativnosti i iskustvenom doživljaju, bez davanja bilo kakvih smjernica za interpretaciju rada. Iako ovakav pristup može biti vrlo rizičan, pa i elitistički u odnosu na različite publike, zbog svoje ludičke kvalitete Zimounove instalacije nam ipak jako lako postaju bliskima. Umjesto hermetičnosti, one nude neposrednu komunikaciju na mnogo značenjskih razina, kroz spektar osjetilnih senzacija, dojmljivih formi i pokreta koji se lako i intuitivno čitaju.
U svom prvom predstavljanju hrvatskoj publici, Zimoun industrijskom karakteru crne dvorane Pogona Jedinstvo suprostavlja krhkost golemih ploha bijelog papira u pokretu. Rad je realiziran samo za Pogon Jedinstvo, no istovremeno slijedi logiku izričaja po kojem je autor poznat i prepoznatljiv. Iako formom sugerira monumentalnost, i ova Zimounova instalacija puna je zaigranosti i šarma, pri čemu su upravo pokret i zvuk centralna mjesta te životnosti.
