1/6–30/9/2021

Nova produkcija rada Branimira Štivića (HR) pod nazivom „M I J E H“ nastala je u sklopu rezidencijskog treninga koji je bio dio projekta Re-Imagine Europe. Rad će se predstaviti u sklopu festivala Device_art 7.012 u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, od 23.11. do 19.12.2021. godine.

U sklopu međunarodnog projekta Re-Imagine Europe, KONTEJNER je realizirao novi edukativni projekt – mentorski program za mlade hrvatske umjetnike. Ovaj rezidencijski trening obuhvaća vodstvo kroz umjetnički i produkcijski proces od ideje preko razrade i koncepta do realizacije. Ovogodišnji umjetnik na rezidencijskom treningu je Branimir Štivić, a kroz proces su ga vodile kustosice udruge KONTEJNER, Davorka Begović, Ena Hodžić i Tereza Teklić te multimedijski umjetnik Toni Meštrović. Program je realiziran od lipnja do rujna 2021. godine, na otoku Rabu, u Rijeci, Zagrebu i Splitu.

„M I J E H” je istraživanje medijalnosti zraka, otvorenosti respiratornih tijela prema atmosferi i disanja svih živih i neživih bića/stvari (engl. things). Fascinacija zrakom i atmosferom dolazi od pomisli na činjenicu da, uronjeni u zrak od početka bivanja, s plućima kao prvim organom koji je nakon rođenja suočen s percepcijom prostora, zanemarujemo početnu činjenicu da smo kao respiratorno tijelo dio sustava atmosfere. Disanje nije prvenstveno relacija prema objektima nego prema atmosferi, a koža je krhka opna koja dijeli dva zrakom ispunjena prostora, unutra i izvana. Sustav respiratornih tijela/zračnih vreća (engl. windbags) i akciju disanja možemo zamisliti kao ritam plaćanja dugovanja kisika u stalnoj ekonomskoj igri inflacije tijela.

„M I J E H” je modularni zračni sustav baziran na ekspiraciji, inflaciji i koliziji zraka s okolnim objektima. Rad se sastoji od zračne turbine, sintetičke tkanine, bioplastike, divovske trske (Arundo donax), custom elektronike/mehanike/softvera i dišućih tijela. Vreće ispunjene zrakom reproduciraju ritam izdisanja putem izmjerene lokalne promjene u količini izdahnutog ugljikova dioksida (CO2). Zrak koji teče iz spremnika aktivira piske od trske koji reproduciraju zvuk. Divovska trska (Arundo donax) biljka je Mediterana koja koristi zračne komore uz biomasu kao alat za brzi rast. Trska se baš zbog šupljina koristila za izradu tradicionalnih instrumenata i dijelova instrumenata poput pisaka za mješine, diple i sopile. Upravo su mješine tehnološki produžeci pluća za prenošenje akcije ili konverziju zraka u vjetrene oscilatore i sonorne objekte. To su instrumenti potencijalne vokalnosti kože koja priča svoju priču napinjanjem i ispuhavanjem.

Produkcija rada: KONTEJNER. Rad nastao tijekom rezidencijskog treninga u sklopu projekta Re-Imagine Europe.

Branimir Štivić (HR)

Branimir Štivić (r. 1991., Cerić) diplomirao je Animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (2021.) i Informacijsko i programsko inženjerstvo na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu (2015.). U svojem umjetničkom radu bavi se zvučnim i svjetlosnim instalacijama, audiovizualnim performansom, živim filmom, expanded-cinema performansom, programiranom umjetnošću, umjetnom inteligencijom i zvukom za suvremene plesne predstave.

Pretežito počinje od zvuka, a tehnologiju i programski kod u recentnim radovima koristi kao glavni medij za multidisciplinarni pristup u istraživanju medijalnosti zraka, disanja, tla, izgubljenih materijala (lost footage), neuralne sinteze, animizma, vitalnosti objekata i materije u doba tehnosfere i antropocena.

branimirstivic.com
branimir.stivic@gmail.com

Projekt podržali