Marta de Menezes (PT), Maria Antonia Gonzalez Valerio (MX) Podrijetlo vrsta - Post-evolucija - Kukuruz

Instalacija, 2018.

U ovom radu koristimo tehnologiju CRISPR-Cas9[1] kako bismo utišale transgenetsku modifikaciju kukuruza i stvorile novu sortu koja je istovremeno prirodna i genetski modificirana. U Srednjoj Americi čovjek i kukuruz supostoje i utječu jedno na drugo već stoljećima. Kukuruz je oblikovao ljudsko društvo i kulturu, a jednako su tako ljudi postepeno promijenili njegova obilježja. Sporo, ali neumorno, ljudska kultura i kukuruzne sorte mijenjale su se kroz stoljeća. No, primjenom biotehnologije, u novije vrijeme dolazi do ubrzanih promjena kukuruza, koje rezultiraju značajnim povećanjem produktivnosti, iskorištavajući biološka obilježja te biljke, to jest, njenog učinkovitog obavljanja fotosinteze što bi se moglo primijeniti i na druge vrste poput riže. Ipak, te brze promjene obilježja kukuruza nisu pratile istovjetne promjene u meksičkoj kulturi, u kojoj se još uvijek preferira uporaba manje rasprostranjenih sorta kukuruza u pripremi tradicionalnih jela. Utišavanjem transgena putem metode CRISPR-Cas9 stvorena je prirodna biljka nastala genetskom intervencijom, što dovodi do napetosti i propitivanja granice prirodnog razvoja u kojem svi usjevi proizlaze iz usporedne evolucije zajedno s čovjekom.

Marta de Menezes

Kukuruz nije samo biljka – on je u mnogočemu i biološki artefakt, ne samo zato što su mezoameričke kulture tijekom tisuća godina probirale i kultivirale njegove sorte, već i zbog toga što je njegovo rasprostranjivanje povezano s njegovim kulturološkim značenjem. Granice kukuruza nisu materijalne – ne može ga se promatrati kao jedinstven i zaseban entitet kojeg je moguće biotehnološki modificirati samo zato što tehnologija to omogućava. Kukuruz je višeslojni pojam, konstruiran ovisno o kontekstu i okolnostima, bilo da se radi o prirodnom okolišu ili receptima tradicionalne kuhinje. Modificirati materiju biološkog artefakta koji predstavlja hibridni spoj kultura, tehnika uzgoja, usjeva, sorti, rituala, mitova, tradicija, gastronomije i drugih čimbenika, znači izmijeniti tek jedan djelić tog organizma. Stoga se kad govorimo o genetski modificiranom kukuruzu ne radi samo o transgenetici, zdravlju, poljoprivrednoj industriji i multinacionalnim kompanijama koje pokušavaju preuzeti kontrolu nad velikim brojem sorti sjemena, već je u pitanju složena međusobna povezanost kukuruza, proizvodnje, konzumacije i prostora u kojima se ti procesi odvijaju.

Radi se o kukuruzu koji se uzgaja tamo na polju, bilo od tradicionalnih sorta ili pod kontrolom industrije i tehnologije. Tko ga uzgaja, gdje i s kojim ciljem? Tko ga jede/upotrebljava, gdje i s kojom svrhom? Od izdašne hrane za životinje koje ga ne mogu probaviti, kao što su krave, do biogoriva ili plastike, kukuruz se upotrebljava u različitim industrijskim kontekstima, a to ga stubokom mijenja. Promijeniti kukuruz uporabom metode CRISPR-Cas9, modificirajući mu genom kako bismo vratili nešto što nije bilo tamo izvorno, nego je tek prethodilo sadašnjem, predstavlja radikalizaciju nepostojeće granice između prirodnog i umjetnog koja u prvi plan stavlja ideju da se ne radi o materiji i njezinim fizičkim promjenama. Kukuruz nije samo biljka, već predstavlja niz transformacija i međuodnosa u koje su uključeni mnogi sudionici i oblici djelovanja.

Maria Antonia Gonzalez Valerio

[1] CRISPR-Cas9, tehnologija koja omogućuje precizno i djelomično uređivanje genoma.

Zahvale:

Dr. Nelson Saibo, Glavni istraživač u Laboratoriju za regulaciju biljnih gena, ITQB, Portugal http://www.itqb.unl.pt/research/plant-sciences/plant-gene-regulation/plant-gene-regulation

Marta de Menezes (PT)

Marta de Menezes jedna je od prvih umjetnica koja je u svoj rad inkorporirala biotehnologiju doprinijevši tako razvoju bio-arta. Pokazala je da se laboratorij za biološka istraživanja može koristiti kao umjetnički studio. Njezini brojni radovi uključuju materijale i znanja iz različitih disciplina (CRISPR/Cas9, magnetne rezonancije, strukturalne biologije, mikrobiologije i dr.). Radovi su joj predstavljani diljem svijeta na izložbama, konferencijama i u publikacijama. Portugalska umjetnica diplomirala je likovnu umjetnost na Sveučilištu u Lisabonu i povijest umjetnosti i vizualne kulture na Sveučilištu u Oxfordu, a trenutno je doktorandica Sveučilišta u Leidenu. Njezin je istraživački interes sjecište između umjetnosti i biologije te u svom laboratorijskom radu nastoji pokazati da se nove biološke tehnologije mogu koristiti kao novi umjetnički medij. Godine 1999. de Menezes je proizvela svoje prvo biološko umjetničko djelo (Nature?) modificiranjem uzoraka krila živih leptira. Od tada koristi različite biološke tehnike, uključujući funkcionalni MRI mozga za stvaranje portreta kojima se može vizualizirati um (Functional Portraits, 2002.); fluorescentne uzorke DNK za stvaranje mikro-skulptura u jezgrama ljudskih stanica (nucleArt, 2002.); skulpture izrađene od bjelančevina (Proteic Portrait, 2002.-2007.), DNK (Innercloud, 2003.; The Family, 2004.) ili koje uključuju žive neurone (Tree of Knowledge, 2005.) ili bakterije (Decon, 2007.). Radovi su joj predstavljeni na međunarodnim izložbama, u člancima i predavanjima. Trenutno je umjetnička ravnateljica Ectopije, eksperimentalnog umjetničkog laboratorija u Lisabonu, te voditeljica projekta Cultivamos Cultura na jugu Portugala.

martademenezes@gmail.com
martademenezes.com; cultivamoscultura.org

Maria Antonia Gonzalez Valerio (MX)

María Antonia González Valerio doktorirala je filozofiju na Nacionalnom autonomnom sveučilištu u Meksiku (UNAM), a na postdoktorskoj razini specijalizirala se u području estetike. Radi kao redovna profesorica na Fakultetu za filozofiju i književnost te na poslijediplomskom studiju Filozofije, filozofije znanosti, povijesti umjetnosti i likovne umjetnosti na sveučilištu UNAM. Njezin istraživački rad usmjeren je na poveznice između ontologije i estetike te interdisciplinarno istraživanje umjetnosti, znanosti i humanističkih znanosti, pogotovo u području umjetnosti koja koristi biomedije. Voditeljica je interdisciplinarne istraživačke skupine Arte+Ciencia (Umjetnost+Znanost) koja okuplja umjetnike, istraživače i znanstvenike te se bavi podučavanjem na diplomskoj i poslijediplomskoj razini, specijalističkim teorijskim istraživanjima, umjetničkim stvaralaštvom i izložbama. Također je voditeljica istraživačkog projekta „Complexity and natural philosophy at the intersection of art and science”, pri Fakultetu filozofije i književnosti sveučilišta UNAM.