7 konfiguracija je ciklus performansa i instalacija koji se bavi napetošću povezanom s ljudskim tijelom u doba umjetne inteligencije. Svaki od radova u ciklusu spaja istraživanje pokreta, dramaturgije, zvuka i tehnološkog inženjerstva, i kao takav objedinjuje ljudska tijela, robotički hardver, softver za strojno učenje i mikroorganizme, oblikujući ih u jedinstvenu „konfiguraciju“. Strojevi u sklopu ciklusa 7 konfiguracija utjelovljuju začudne spojeve strojnog i organskoga. Oni su beskorisne proteze, paradoksalni predmeti osmišljeni za tijelo, no ne kako bi ga poboljšali, već kako bi mu dokinuli određene funkcije: robot koji reže kožu čeličnim nožem, protetika za lice koja mehaničkom rukom blokira pogled onome koji je nosi, dvije robotičke kralježnice koje funkcioniraju kao dodatni udovi bez tijela.
Proteze, nastale u suradnji s dizajnericom Anom Rajčević i inženjerom Christianom Schmidtsom, prvo se oblikuju rukom, potom modeliraju pomoću softvera za 3D oblikovanje, printaju putem 3D pisača, sastavljaju, i na kraju ponovno ručno dorađuju. Neke od njih obložene su bakterijskim biofilmom kojeg je razvila Margherita Pevere. Svi roboti potomci su početnog predloška koji se anatomski modificira u skladu s potrebama pojedinačnog rada. Proteze su dizajnirane tako da se ponašaju kao izvođači s vlastitom slobodnom voljom, odnosno, one sudjeluju u interakciji s ostalim izvođačima, ljudima, bez izvanjskog uplitanja. Raspolažu ugrađenim biomimetičkim neuronskim mrežama, to jest, algoritmima za obradu podataka koji se ugledaju na biološke živčane sustave. Zahvaljujući tim neuronskim mrežama, koje je umjetnik razvio u suradnji s Istraživačkim laboratorijem za neurorobotiku (DE), strojevi raspolažu umjetnim kognitivnim i senzomotoričkim sposobnostima.
Senzorni podaci koje servomotori bilježe u stvarnom vremenu svakoj od proteza omogućuju poimanje vlastitog tijela u prostoru, kao i tijela drugih sudionika performansa, te improviziranje pokreta kao odgovora na vanjske podražaje poput dodira, pritiska, potezanja ili izvijanja. Krećući se, proteza uči o svojim partnerima i okolišu, stalno modificirajući svoje ponašanje.
Amigdala, 2017.-2018., robotička skulptura iz istoimene instalacije. Materijali: Umjetna koža, umjetnikova kosa, epoksi smola, pčelinji vosak, FPGA razvojna ploča, posebno razvijeni AI softver (adaptabilne neuronske mreže, algoritmi podržanog učenja), servomotori, tijelo isprintano 3D pisačem, aluminijski kostur, nož od čelika.
Rei, 2018., robotička proteza za lice korištena u performansu Eingeweide. Materijali: Bakterijska celuloza, FPGA razvojna ploča, posebno kreirani AI softver (adaptabilne neuronske mreže, algoritmi podržanog učenja), servomotori, tijelo isprintano 3D pisačem, aluminijski kostur.
C, 2018., robotička proteza kralježnice korištena u performansu Alia: Zǔ tài. Materijali: FPGA razvojna ploča, posebno razvijeni AI softver (adaptabilne neuronske mreže, algoritmi podržanog učenja), servomotori, tijelo isprintano 3D pisačem, aluminijski kostur.
Marco Donnarumma (IT/DE)
Marco Donnarumma je umjetnik, izvođač i istraživač aktivan od ranih 2000-ih koji spaja suvremeni performans, umjetnost novih medija i računalnu glazbu. Donnarumma manipulira tijelima, stvara koreografije, projektira tehnologiju i sklada zvukove, udružujući discipline i medije u oblikovanju onirične, senzualne i beskompromisne estetike. Svojim samostalnim performansima, predstavama i instalacijama u kojima tijelo postaje promjenjivi jezik za kritičko progovaranje o ritualima, moći i tehnologiji stekao je međunarodno priznanje.
Godine 2019. suosnovao je umjetničku grupu Fronte Vacuo zajedno s Margheritom Pevere i Andreom Familarijem. Njihova prva serija performansa, Humane Methods, razotkriva nasilje prisutno u današnjim algoritmičkim društvima, a na pozornicu postavlja skup izvođača koje čine ljudi, ne-ljudski organizmi i dramaturgija pogonjena umjetnom inteligencijom. Donnarummin samostalni ciklus performansa i instalacija, 7 Konfiguracija, razlaže konflikte između umjetne inteligencije i politike tijela putem odnosa četiriju ljudskih izvođača i šest AI proteza. Ti su radovi trenutno na turneji Europom i Azijom.
U posljednjih 15 godina redovito gostuje u kazalištima, koncertnim dvoranama, muzejima i na festivalima diljem svijeta, a za svoj je repertoar zaslužio brojna priznanja, od kojih su najnovija: Digital Award na festivalu Romaeuropa 2018, za performans Eingeweide; dvije nagrade na bijenalu Bains Numériques 2018, te posebno priznanje za zvučnu umjetnost na festivalu Prix Ars Electronica 2017 za Corpus Nil; priznanje za umjetničko djelovanje Science Year 2018, koje dodjeljuje Ministarstvo obrazovanja i istraživanja Savezne Republike Njemačke za Amygdalu.
Kontakt: https://marcodonnarumma.com
https://vimeo.com/marcodonnarumma
Ana Rajčević (DE)
Ana Rajčević je umjetnica koja djeluje na sjecištu skulpture, likovne umjetnosti i performansa, a bavi se različitim mogućnostima mijenjanja tijela pomoću složenih ukrasa zvanih „protetičke tjelesne skulpture“. Njezina umjetnička praksa istražuje kako uvijek promjenjivi materijali oblici i tvari u kojima su utjelovljeni ljudski subjekti konfiguriraju poimanje same „ljudskosti“. U sklopu multidisciplinarne potrage koja spaja eksperimentalnu umjetnost i dizajn s istraživanjima u području biomedicine, povijesti, znanosti o materijalima i psihologije, Rajčević stvara jedinstvene „nosive skulpture“ koristeći pretežno prirodne i sintetičke polimere: vosak, smolu, silikon i gumu, ali i druge nove materijale i tehnike. Radovi su joj izlagani u muzejima i galerijama kao što su Louvre (FR), Muzej dizajna Smithsonian (US), Muzej Boijmans (NL), Venecijanski bijenale (IT), i objavljeni u časopisima kao što su The Independent, The Guardian, Wired, CNN, Dazed & Confused i dr.
Dobitnica je brojnih nagrada za svoj rad, a od 2015. redovna je članica Kraljevskog društva za poticanje umjetnosti (RSA) u Londonu. Redovito radi i sudjeluje u projektima u polju izvedbenih umjetnosti, a performansi na kojima je surađivala izvedeni su u kazalištu Sadler’s Wells (UK), umjetničkom centru Haus der Kulturen der Welt (DE) i kazalištu Münchner Kammerspiele (DE). Diplomirala je na Umjetničkom sveučilištu u Londonu 2012. godine, a otada redovito dobiva pozive za izlaganje na konferencijama i držanje predavanja.
Kontakt: http://anarajcevic.com/