Iako većina još uvijek telefon doživljava kao vrhunski izum, koji neizmjerno olakšava komunikaciju, projekt Alo, alo ukazuje na neke mogućnosti tehnološkog maltretiranja, pored teleprodaje. Klifova analogno-digitalna instalacija nasumice okreće brojeve nesretnih vlasnika telefonskih aparata u želji povezivanja akustike dvaju prostora - onog izložbenog i onog privatnog – bilo čijeg. Otvaranjem komunikacijskog kanala 'prisilno' se dolazi u interakciju s umjetničkim prostorom, a posjetitelji izložbe postaju sugovornici. Tehnologija tako istodobno pruža mogućnost da se ugodno časka s osamljenima ili da se sugovornike pretvori u žrtvu maltretiranja.
Osnovne premise:
- korištenje javne baze podataka za fiksnu telefoniju u Hrvatskoj
- napad na privatni prostor nepoznatih, slučajno odabranih korisnika telefona
- prenošenje zvuka iz galerije u privatni prostor telefonskog razgovora
- prenošenje privatnog prostora telefonskog razgovora u galeriju putem razglasa
- posjetitelji galerije postaju sugovornici telefonskog razgovora
- korisnici telefonske linije postaju akteri galerijske instalacije
