Opisujući prožimanje stvari i prostora, prisutnost i uronjenost ljudskog tijela u svijet koji ga okružuje, Maurice Merleau-Ponty zasnovao je koncept mesa svijeta. Stvari pripadaju jedne drugima pa tako čine jedno meso - meso svijeta. Svijet ne postoji preda mnom već je svugdje oko mene; ne percipiram njegove vanjske granice nego ga živim iznutra, uronjena sam u njega. Ja sam dio mesa svijeta, u kojem je sve isprepleteno. Dodirujem stvari i promatram ih – zahvaćam ih.
Na mikrobiološkoj razini mikro-organizmi prodiru u ljudski organizam, ali također iz njega u okolinu. Putem razmjene ovih mikro-bića živa bića i stvari su u neposrednom uzajamnom kontaktu; dodirujemo druga tijela, bića, kao što i drugi i druge stvari kroz prostor dodiruju nas. Naša tijela ostavljaju tragove u prostoru, štoviše – mi konstruiramo živuće tkivo prostora, njegovu faunu i floru.
Mnogi mikro-organizmi, prvenstveno bakterije i gljivice, žive u sretnoj simbiozi s našim zdravim tijelom. Najčešće nemamo svijest o njima jer ih ne vidimo golim okom. No ako dođemo u kontakt s nekom neobičnom, za nas opasnom vrstom ili čak s nekom poznatom, ali prekomjerno umnoženom vrstom, one mogu izazvati bolest, naročito ako je otpornost našeg organizma oslabljena.Projekt In(threat)timity suočava promatrača s faunom i florom zajedničkog prostora. Mikro-kulture nastale u javnim prostorima umnožavaju se u enormnim količinama tako da postaju vidljive golim okom kao kolonije različitih oblika i boja. Nevidljivo živo javno tkivo postaje vidljivo i izloženo. Na taj način mikro-fauna i -flora neposrednog okoliša postaju opasne za nas. Projekt In(threat)timity propituje promatračev odnos prema živućem mikro svijetu zajedničkog prostora, kad njegova intimnost postaje prijetnjom.
