"Rat je najviša forma moderne umjetnosti."
F. T. Marinetti

Ova interaktivna instalacija počiva na istraživanju stvarnosti i simulacije te poimanja rata. Paul Virilio pisao je 1980. o odnosu rata i estetike postavljajući tezu da se rat sastoji od organiziranih "polja percepcije". Danas je tragedija rata uglavnom posredovana putem tehnologije a ne putem ljudskih bića s moralnom odgovornošću. Taktilno iskustvo rata, koje podrazumijeva administraciju vojne moći, kao i razumijevanje smrti sa sigurne udaljenosti, oblikovano je onim što Virilio naziva "znanstvenim načinom uništenja". Kao što prihvaćamo nasilje i destruktivnost kroz medije koji oblikuju naše iskustvo života, komunikaciju naših tijela s prirodnim svijetom uvjetovali smo umjetnim sučeljima.

Ratne igre dovode dobrovoljne sudionike u zonu 3D simulacije, te ih sučeljavaju s moralnom odgovornošću. Klasična borbena igra Battlezone modificirana je na način da izaziva elektro šokove u tijelu u trenutku virtualnog pogotka oružjem. U igri sudjeluju 2 igrača koja sjede jedan nasuprot drugom, a zajedno čine tim. Crno-bijela zona označava bojno polje koje je razdvojeno linijom umjetnikove krvi. Igrač 1 je dominantni pucač a Igrač 2 je submisivni primatelj boli (mučenik). Za razliku od mimetičnosti drugih igara ili umjetnosti, u Ratnim igrama postoje stvarne, bolne posljedice koje su ukotvljene u pravila sudjelovanja. Objavljujući video-igru Battlezone 1980. godine, Atari je obilježio značajan trenutak u povijesti jer se Battlezone smatra prvom istinski virtualnom igrom. Ta '3D' igra otvorila je "prozor u svijet" u smislu vizualne simulacije te interakcije povezane s ekranom. Američka vojska naručila je verziju ove igre pod nazivom The Bradley Trainer koja je bila prva video igra u službi vojne obuke, što je praksa koja se nastavlja i danas.