U proteklom desetljeću u medijskom diskursu, kao i svakodnevnom jeziku, pojavile su se nove krilatice poput ekološka vizualizacija, ugljični offset, ekološki otisak, hranidbene milje i sl. Spomenute apstrakcije označuju naše pokušaje da kvantificiramo individualnu odgovornost, te također pronađemo načine suočavanja sa stvarnim izazovima klimatskih promjena i eksploatacijom nimalo neiscrpnih prirodnih resursa.
Nuage Vert se temelji na ideji da javni oblici djelovanja mogu utjeloviti ekološki projekt, materijalizirati pitanja zaštite okoliša i učiniti ih predmetom naše kolektivne svakodnevice. Materijalna, kolektivna i estetska dimenzija ovog projekta, razlikuje ga od drugih pristupa.
Svjetlosna instalacija u mjerilu grada nakalemljena na krajnji simbol industrijskog onečišćenja, osvještava javnost, generira raspravu i može uvjeriti ljude da promjene svoje potrošačke navike.
Nuage Vert je dvosmislen jer ne nudi jednostavnu moralističku poruku, već pokušava suočiti gradskog stanovnika s izazovnim i estetskim spektaklom koji je otvoren za tumačenje i dovodi u pitanje uobičajenu percepciju. Bojanje tvorničkog dima u zeleno neminovno vodi do postavljanja niza pitanja. Diskurs o klimatskim promjenama i emisiji ugljičnog dioksida time pomiče svoj fokus s apstraktnih nematerijalnih modela baziranih na pojedincu, na opipljivu realnost gradskog života. Projekt je prvotno izveden u kulturnom kontekstu i specifičnom lokalitetu Ruoholahti, nekadašnjoj industrijskoj luci koja je danas urbanistički prenamijenjena u rezidencijalni okrug Helsinkija, gdje je potrošnja energije u stalnom porastu.
