Posljednjih su godina besmrtne stanične linije, obično dobivene iz stanica raka uzetih od pacijenata, postale važno sredstvo u biomedicinskim istraživanjima. U Besmrtnosti za dvoje od oba autora uzimaju se bijele krvne stanice – limfociti – i u laboratoriju se obrađuju kako bi stekle besmrtne karakteristike. Marta de Menezes obesmrćuje Luisove stanice i obratno. To se postiže korištenjem virusnog vektora da bi se u stanice uveli onkogeni (geni koji potiču rak) – nešto što je danas standardni eksperimentalni postupak. Na taj se način stvaraju dvije besmrtne stanične linije koje sadrže potpune genomske informacije tih dvoje ljudi. Te dvije besmrtne stanične linije dobivaju se od imunoloških stanica, koje se bave obranom tijela. Zbog toga te stanice odbijaju stanice drugačijeg podrijetla, na isti način kao što tijelo odbija transplantirani organ. Prema tome, konačna ironija ovoga rada jest spoznaja da, premda su te stanične linije dobivene od dvoje ljudi koji vole biti skupa i vole jedno drugo, besmrtnost ima svoju cijenu – a ta je cijena izolacija. Tako te dvije besmrtne stanične linije mogu biti zajedno samo umjetnim putem, u prostoru u kojemu se sijeku njihove digitalne videoprojekcije. Te će stanice nadživjeti tijela od kojih su prvotno dobivene te bi, u principu, bilo moguće iz tih besmrtnih stanica klonirati novo tijelo.
Besmrtnost za dvoje istražuje pojam identiteta te dihotomiju prirodno/umjetno, dvije teme koje se stalno javljaju u radu Marte de Menezes. To je ujedno prvi njezin rad u kojem joj je suradnik njezin partner, Luis Graça, biomedicinski istraživač na području imunologije. Rad se izlaže kao instalacija koja sadrži dokumentaciju procesa obesmrćivanja, zajedno sa živim besmrtnim stanicama koje se množe u epruvetama za kulturu tkiva te mikroskopskim prikazima dviju staničnih linija.
Luis Graça (PT)
Luis Graça završio je medicinu na Sveučilištu u Lisabonu u Portugalu i doktorirao na transplantnoj imunologiji na Sveučilištu Oxford. Svoje je postdoktorsko istraživanje započeo u Oxfordu, a nastavio u Institutu za istraživanje zdravlja djece u Perthu u Australiji. Trenutačno je izvanredni profesor na lisabonskom Medicinskom fakultetu, gdje vodi istraživačku skupinu koja istražuje staničnu imunologiju na Institutu za molekularnu medicinu. Njegovi najznačajniji znanstveni doprinosi vezani su uz razvoj strategija da se nauči imunološki sustav da ne odbacuje transplantirane organe, poznato i kao imunotolerancija. Trenutačno širi svoja otkrića na područja alergija i autoimune bolesti (kod kojih imunološki sustav napada vlastito tijelo). Luis Graça autor je 52 istraživačke publikacije, tri patenta, te je suosnivač Acellera Therapeutics. Osim znanstvenoistraživačkoga rada zanima ga i ispresijecanje umjetnosti i znanosti. Na tome je području Luis Graça surađivao s nekolicinom umjetnika, uključujući i dugotrajnu vezu s Martom de Menezes, a sada je i znanstveni savjetnik za Ectopiju i Cultivamos Cultura – dvije portugalske institucije koje se bave poticanjem suradnje između umjetnosti i znanosti. Na tome području izdao je tri publikacije, u kojima opisuje znanstvenikov pogled na interakciju između umjetnosti i znanosti.
lsgraca@gmail.com
Marta de Menezes (PT)
Marta de Menezes jedna je od prvih umjetnica koja je u svoj rad inkorporirala biotehnologiju doprinijevši tako razvoju bio-arta. Pokazala je da se laboratorij za biološka istraživanja može koristiti kao umjetnički studio. Njezini brojni radovi uključuju materijale i znanja iz različitih disciplina (CRISPR/Cas9, magnetne rezonancije, strukturalne biologije, mikrobiologije i dr.). Radovi su joj predstavljani diljem svijeta na izložbama, konferencijama i u publikacijama. Portugalska umjetnica diplomirala je likovnu umjetnost na Sveučilištu u Lisabonu i povijest umjetnosti i vizualne kulture na Sveučilištu u Oxfordu, a trenutno je doktorandica Sveučilišta u Leidenu. Njezin je istraživački interes sjecište između umjetnosti i biologije te u svom laboratorijskom radu nastoji pokazati da se nove biološke tehnologije mogu koristiti kao novi umjetnički medij. Godine 1999. de Menezes je proizvela svoje prvo biološko umjetničko djelo (Nature?) modificiranjem uzoraka krila živih leptira. Od tada koristi različite biološke tehnike, uključujući funkcionalni MRI mozga za stvaranje portreta kojima se može vizualizirati um (Functional Portraits, 2002.); fluorescentne uzorke DNK za stvaranje mikro-skulptura u jezgrama ljudskih stanica (nucleArt, 2002.); skulpture izrađene od bjelančevina (Proteic Portrait, 2002.-2007.), DNK (Innercloud, 2003.; The Family, 2004.) ili koje uključuju žive neurone (Tree of Knowledge, 2005.) ili bakterije (Decon, 2007.). Radovi su joj predstavljeni na međunarodnim izložbama, u člancima i predavanjima. Trenutno je umjetnička ravnateljica Ectopije, eksperimentalnog umjetničkog laboratorija u Lisabonu, te voditeljica projekta Cultivamos Cultura na jugu Portugala.
martademenezes@gmail.com
martademenezes.com; cultivamoscultura.org
