Eksperimentalni film, 16mm/35mm, 12’08’’, 1976. - 1984.
Eksperimentalni film Dva vremena u jednom prostoru Ivana Ladislava Galete temelji se na filmu U kuhinji Nikole Stojanovića. Taj je film snimljen u jednom 12 minutnom kadru. Galeta je kreirao dvostruki filmski zapis unutar jedne projekcije s vremenskim pomakom od 9 sekundi (1976.). Godine 1984. taj je postupak tehnološki promijenjen, izveden je u filmskom laboratoriju pretapanjem dviju kopija s pomakom od 216 sličica u sekundi. Jednostavnim postupkom manipulacije stvarnosti Galeta je promijenio čitavu vremensko prostornu strukturu priče. Vrijeme, glavni aspekt medija, postaje osnovni narativni modul ovog eksperimentalnog filma.
(Izvor: http://25fps.hr/dva-vremena-u-jednom-prostoru.html.)
Ivan Ladislav Galeta (HR)
Ivan Ladislav Galeta (Zagreb, 1967.-2014.) završio je Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu (1967.), diplomirao iz likovnih umjetnosti na Pedagoškoj akademiji (1969.) te iz studija pedagogijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1981.). Od 1977. do 1990. bio je voditelj Multimedijalnog centra (MM) Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, prvog hrvatskog sustavnog prikazivača domaćeg i stranog eksperimentalnog filma i videa. Osnovao je i vodio umjetničko kino Filmoteke 16 (1991.-1994.). Od 1993. stručni je suradnik za medije na Akademiji likovnih umjetnosti, Sveučilišta u Zagrebu, docent postaje 1997., izvanredni profesor 2002., redoviti 2007. Od 2013. predavao je na Medijskom sveučilištu u Koprivnici kao redoviti profesor u trajnom zvanju. Inicijator je uvođenja studija novih medija (2000.) te studija animiranog filma i novih medija (2004.) na istoj Akademiji.
Filmove snima od 1969, a videoradove od 1975. godine. Od 1973. izlaže objekte-instalacije, fotografije-instalacije, prezentacije proširenog filma, video i televizijska djela, tekstove, zvučne instalacije, ambijentalne intervencije, ekološke projekte i akcije. Od sredine 90-ih usvaja ekološko-umjetničku orijentaciju, uza što vezuje reference na Henry David Thoreaua, Karela Čapeka, Masanobu Fukuoku, Billa Mollisona, Jamesa Joycea, Belu Hamvasa, Claudea Moneta i druge. Djela mu se nalaze u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Centru Georges Pompidou u Parizu, Oberhausenu, Avignonu, Hrvatskom filmskom savezu… Dobitnik je nekoliko značajnih nagrada; pored ostalog 1988. godišnju republičku nagradu za film “Vladimir Nazor” (Water Pulu 1869 1896), 1999. visoko odličje Chevalier de l’ordre des Arts et des Lettres Ministarstva kulture i komunikacije Republike Francuske, 2012. republičku nagradu “Vladimir Nazor” za životno djelo u području likovne umjetnosti.
(Izvor: http://www.ozafin.alu.hr/end_art/?page_id=630.)
