Fakultet matematike i fizike Sveučilišta u Queenslandu, osim što je međunarodno poznat po vrhunskom istraživanju i inovativnom podučavanju matematike, fizike i statistike, također je dom slavnome Eksperimentu s kapljicom smole. Taj eksperiment navodi se u Guinnesovoj knjizi rekorda kao najduže trajući laboratorijski eksperiment. Prvi profesor fizike na tom sveučilištu, profesor Thomas Parnell, započeo je eksperiment 1927. kako bi pokazao da svakodnevni materijali mogu pokazati iznenađujuće osobine. Eksperiment demonstrira fluidnost i visoku viskoznost smole, derivata katrana koji se nekada koristio za vodonepropusnost čamaca. Na sobnoj temperaturi smola se čini čvrstom – čak i krhkom – te se može lako razbiti u djeliće jednim udarcem čekića. Zbog toga je prilično zapanjujuće vidjeti da je smola tekuća na sobnoj temperaturi! Godine 1927. profesor Parnell zagrijao je uzorak smole i ulio ga u stakleni lijevak sa zapečaćenim vrhom. Pustio je tri godine da se smola slegne, a onda je 1930. odrezan zapečaćeni vrh. Od toga datuma smola polako kapa iz lijevka – tako polako da se sada, nakon 83 godine, tek potpuno formirala deveta kaplja. Eksperiment je postavljen kao demonstracija i ne čuva se ni u kakvim posebnim uvjetima (štoviše, stoji u vitrini u foajeu Odsjeka), tako da stupanj protoka smole varira ovisno o godišnjem dobu i temperaturi. No, bez obzira na to, moguće je pretpostaviti kolika je viskoznost toga uzorka smole (Edgeworth, R.; Dalton, B. J.; Parnell, T. 1984. The pitch drop experiment. European Journal of Physics 5/4. 198–200.). Ispada da je on oko 100 milijardi puta viskozniji od vode! U te 83 godine što je smola kapala, nikada nitko nije vidio kad je kapljica pala.

(Izvor: http://smp.uq.edu.au/content/pitch-drop-experiment)