“Boja je mjesto susreta našeg mozga i svemira.” – Paul Cézanne

Cilj je audiovizualne fizičke instalacije Solfeggio for color harmonies stvoriti potpuni vizualni i auditivni doživljaj koji će zarobiti ne samo naša osjetila već i naše fizičko pirsustvo u apsorbirajućem ambijentu prožetom svjetlom, zvukom i dimom. Rad računa na naše vrijeme, odnosno na bivanje u prostoru određeno trajanjem vizualnog zapisa (60 minuta) koji se mijenja u rasponu od crne boje do svjetlosnih pojačanja i ponovnog uvira u tamu (mrak se poklapa na svaki puni Sunčev sat). Evolucija kroz cjelokupni “optički prozor” popraćena je zvukom, formuliranim kao sustav koji koristi numeričke odnose u solfeggio frekvencijama (devet frekvencija dobivenih iz numerologije korištene prije nekoliko stoljeća u gregorijanskim napjevima).

Znanstvena istraživanja korištenja i djelovanja takvih frekvencija pokazala su znatnu promjenu (zaobljenje zrnca) u stanicama kod ispitanika. Gradacija svjetlosti pojavljuje se u jedva primjetnim nijansama i promjenama registara, kako bi se postiglo usporavanje, usporavanje pulsa, pa čak i “zahtjev” odsustva misli i pražnjenja svijesti. Vrijeme rada je ulaz u prostor gdje se fizički može ostati onoliko koliko osjećamo da nam je potrebno, izolirajući sebe od svijeta, i prilagoditi uvjete djela sebi. Prostor je aktiviran, on više nije onaj pasivni omotač oko nekog djela, nego otvorena struktura. Solfeggio for color harmonies aktivirana je praznina koja progovara iz svoje punine, odnosno ispunjenosti različitim efektima koji je preobražavaju interaktivnošću s prostornom školjkom.