Živimo u nezasitnome društvu koje podvrgava svoje članove svom tehnološkom aparatu koji nikad ne spava. Transkontinentalne korporacije, svjetsko tržište dionica i sve mobilnije karijere mogu biti primjeri proizvodnih struktura koje nadilaze kronobiologiju svojih ljudskih agensa, ali u stvarnosti malo tko može izbjeći suptilni pritisak da se “živi život punim plućima” ili da se postigne društveni uspjeh. Gdje je granica tom kulturno nametnutom iskrivljenju ljudskog biološkog ritma, onkraj koje se primordijalna zoe buni protiv svojega biosa i počinje samu sebe proždirati? Koje to društvene strukture drže održavaju populaciju na rubu njezine cirkadijane tolerancije?

Projekt Solarno izmještanje služi kao agora za odlučivanje hoćemo li prihvatiti kulturno suboptimalno tijelo ili iskoristiti potencijal ljudskih agensa da se emancipiraju od svoje biologije korištenjem alkohola, farmaceutskih pripravaka, prirodnih lijekova ili fototerapije. Prilagođena aplikacija za mobilni telefon prati luminoznost sudionikova okruženja i zrcali te uvjete osvjetljenja u okruženju štakora. Štakori reagiraju na umjetno svjetlo mijenjajući svoj ritam aktivnosti, kao i samomedikacijom. Takva sinkronizacija sudionika s njihovim bioindikatorima omogućuje im da promatraju svoja fiziološka tijela kao da su ona odvojeni, autonomni entiteti te ih se istodobno potiče da preuzmu odgovornost za dobrobit štakora, kao i vlastitu.