Začuđenost onim što nas okružuje i što nas čini, u čitavoj svojoj složenosti i dubini, izražava se kao dilema. Istovremeno dok istražujemo prirodu s najvećim zanimanjem, nismo u stanju prodrijeti u skrivene scenarije na bilo kojem stupnju opažajne ljestvice. Neprimjetni procesi i pojave u našoj viziji društva i svijeta doslovno postaju previše sitni da bismo se njima zamarali, te ih je stoga još teže otkriti. Da bismo razotkrili, razumjeli i pohranili to znanje kao kulturne činjenice, moramo upotrijebiti strategije umjetnosti zajedno sa strategijama znanosti kako bismo iskoristili sve opažajne alate koje imamo na raspolaganju.
Ono neprimjetno i nevidljivo od čega se sastoji svemir može se promatrati samo uz pomoć najzahtjevnijih sredstava. Bez imalo sumnje, za većinu nas velik je izazov pokušati shvatiti znanost nevidljivoga kakvom se danas bavimo. Kako nas podsjeća Lisa Randall, trebamo se sjetiti Galilea, pionira i prvaka mogućnosti tumačenja prirode, a time i naših interpretacija. Njegov radikalni doprinos znanstvenoj metodi bila je promjena vlastitih stavova u skladu s opservacijama. Kad ne bi bilo neovisnih i radikalnih mislilaca poput njega, ljudi koji su bili preteče znanstvene revolucije, pomaci u znanju bili bi glacijalno spori. Uz neovisne mislioce također su nam potrebni inovativni načini kombiniranja različitih načina razmišljanja i strategija
razumijevanja.
Touch Me festival: Nevidljivo koje nas okružuje stavlja ideje odabranih umjetnika u širi kulturni kontekst, pri čemu znanost i tehnologije igraju ključnu ulogu u definiranju granica naših osjetila i iskustva. Osobito nas zanima na koji način umjetnici definiraju, dizajniraju i izrađuju kreativne modele, alate i scenarije kako bi istražili zapanjujuće događaje koji nastanjuju samu srž prirode.
Izvadak iz teksta kustosice festivalske izložbe, Monice Bello.
