Litofagos je serija radova temeljena na apsorpciji tvari. Daguerrolito je treća akcija, u sklopu koje grupa od dvanaestero ljudi u kolektivnoj akciji pojede i apsorbira fotoosjetljive srebrne kamenčiće.

Grupa od dvanaestero ljudi uzima dvanaest fotoosjetljivih srebrnih kamenčića.

Komadiće srebrnih jodida koji djeluju kao dagerotipi.

Sudionici su nositelji i oslonac rada.

Svaki komad bilježi na svojoj površini sliku putovanja kroz tijelo.

U probavnom procesu tijela su spremnici.

Gledatelji mogu utjecati na njihova tijela tijekom trajanja akcije.

Sve dok se komadi ne izbace van.

Time sâm čin probavljanja postaje performativnim činom.

Nakon izbacivanja iz tijela utisci na komadima se razviju te tako postaju srebrno ogledalo koje na sebi nosi tragove putovanja kroz tijela.

U središtu su procesa usta, mjesto hranjenja, daha, agresije, apetita, jezika, čak i znanja. Kroz usta upoznajemo svijet i diferenciramo se od njega.

Čin jedenja, uzimanja, čin je udaljavanja od kože, površine koja čini granicu između vanjske i unutrašnje strane. Tijelo prestaje biti autonomnom jedinkom, izokreće se „iznutra prema van” te u seriji događaja postaje prostorom kontinuirane povezanosti i rekompozicije. Mi postajemo „mi”, kolektivna akcija između života i neživota, uzavreli nered materijala i rekonstrukcije. Mi smo grupa tijela koja djeluju jedno na drugo, koja mijenjaju jedno drugo.

Svaki progutani komad znanstveni je biser koji nam daje jedinstvene astrobiološke informacije o našoj evoluciji. U ovom slučaju srebro nije samo fotoosjetljivi alat nego i alat za upisivanje informacija. Infiltracijom egzogenih tvari uzimamo i informacije tih tvari, koje se onda upisuju u naše organizme te ih transkribiraju i transformiraju. Stvara se kratkotrajna simbiotska veza između stranog objekta i tijela gdje jedan apsorbira drugi i istovremeno komunicira s njim. U akciji se isprepliću geologija i genetika te stvara metaboličko razumijevanje fotografije.