Studie zur Sehnsucht (Studija o čežnji/viđenju) nastala je u suradnji s Thomom Laeppleom, a predstavlja ansambl skulptura s reaktivnim sustavom povezanim s geofonom i seizmografom koji registriraju seizmičku aktivnost lokacije.

Podaci se bilježe u realnom vremenu te prevode u informacije koje određuju i stvaraju simulaciju pokreta instalacije koja je u konstantnoj mijeni. Realni podaci o vibracijama prikupljeni u realnom prostoru postaju vidljivi kroz pokrete skulptura čiji obrisi nalikuju planinama. Senzori koji prikupljaju seizmičke mikroimpulse u izložbenom prostoru i okolici, uključujući i ambijentalnu buku Zemlje, prenose podatke u sustav koji ih povezuje s pretprogramiranim pokretima. Sustav detektira i najmanji pomak uključujući i vibraciju poda uzrokovanu posjetiteljevom težinom i kretanjem kroz prostor.

Koncept čežnje na koji umjetnica aludira u naslovu djela povezan je s ljudskom percepcijom prirode i okoliša kao elemenata stabilnosti i nepromjenjivosti. Nostalgična ideja nepromjenjivosti odnosa između ljudskog bića i prirode proizlazi iz čežnje za stabilnošću. U svom se radu, koji je obilježen pokretom i vječnom promjenjivošću, Kerstin Ergenzinger bavi temama promjene i prividne stabilnosti svijeta u kojem živimo.

Kinetičke skulpture, sastavljene od elemenata koje umjetnica naziva „mašinama čežnje”, mogu se smatrati pseudoznanstvenim simulacijama okoliša. Oblici i proporcije koje nastaju u sklopu instalacije rezultat su ekstenzivnoga geografskog istraživanja koje je umjetnica provela tijekom dugih planinarskih tura, naknadne analize prirodnih proporcija planina na svojim crtežima te zatim formalnom i estetskom transformacijom u instalaciju.