Nove stope virusnih infekcija, navodne izborne manipulacije, razvod člana obitelji Kardashian, ekološke katastrofe, jačanje kriptovaluta, ruska agresija na Ukrajinu, još jedan skandal političke korupcije: vijestima se ne može pobjeći. Globalno umreženi tokovi informacija prodiru u gotovo svaki aspekt naše svakodnevice. Istodobno sve veći broj tehnoloških sustava učinkovito jamči javno zatrpavanje objektivnih činjenica pod lavinom glasina, emocija i osobnih uvjerenja, dok se naš odnos prema njima stalno prati i minira, predviđa i modificira. U kontekstu takvog sveopćeg stanja Bez naziva (Hrvatski paviljon), 2022. Tome Savića-Gecana umjetničko je djelo zamišljeno u doba „postistine“ i za nju.
U praktičnom smislu projekt funkcionira tako da umjetna inteligencija svakodnevno analizira tekstualne informacije dobivene iz glavnih vijesti objavljenih u nasumično odabranom medijskom servisu (Arab News, Corriere della Sera, El Tiempo, Le Monde, The Bangkok Post, The Namibian, The New York Times itd.). Umjetna inteligencija programirana je za prepoznavanje i svrstavanje zadanog fonda tema: od klimatskih promjena, migracija i kriptovaluta do vojnog djelovanja, povreda ljudskih prava itd. Tako nastaje skup algoritamski izvedenih uputa namijenjenih grupi petero izvođača kojima će biti zadano vrijeme početka, trajanje, točna lokacija u Veneciji i koreografski detalji svake od izvedbi čiji će broj varirati ovisno o danu. Mrežne koordinate podataka dobivenih iz medija određuju u koji će se od nacionalnih paviljona unutar i izvan Giardina izvođači infiltrirati u danom trenutku. Osim toga one određuju i u kakvoj formaciji izvođači ulaze ili izlaze iz prostora, koje minimalne pokrete izvode, a čak je propisano i o čemu trebaju razmišljati tijekom izvođenja. Te se upute mijenjaju ovisno o vijestima svakog dana tijekom sedam mjeseci trajanja Bijenala.
Projekt možete pronaći na službenoj mrežnoj stranici Hrvatskog paviljona www.croatianpavilion2022.com ili posjetiti njegovu fizičku lokaciju na adresi Via Garibaldi 1513 u Castellu, gdje je moguće saznati informacije u stvarnom vremenu, uključujući izvor vijesti koji se koristio prilikom analize te tako dobivene lokacije izvedbe za taj dan. Izvođači će se zaputiti kamo god ih sustav umjetne inteligencije pošalje. Ako žele pogledati izvedbu, i posjetitelji će također morati slijediti upute te iste „inteligencije“. No može se dogoditi da slučajnom promatraču izvedba i promakne, jer tih pet izvođača neće izgovarati tekst ni sa sobom nositi rekvizite, neće biti odjeveni u kostime, niti će imati bedž ili neki drugi znak raspoznavanja, stoga neće biti vidljive razlike između njih i publike; spektakl će u potpunosti izostati. Njihovi su pokreti pomno koreografirani i sasvim neprimjetni - a mogu se sastojati od istodobnog okretanja glave ili tek neznatnog naginjanja prema naprijed ili, u skladu s uputama za razmišljanje, zamišljanja odnosa tijela prema zidu, no bez stvarnog fizičkog kontakta s njim. Kretnje izvođača mogle bi postati uočljive tek kad se izvode sinkrono i u kontrastu s masom ljudi koji se kreću nasumično i po vlastitoj volji. Bez naziva (Hrvatski paviljon) služi se najoskudnijim pokretima i sredstvima kako bi stvorio doživljaj koji tek neznatno odstupa od našeg uobičajenog iskustva. Kako i priliči radu nastalom na temelju svakodnevne medijske proizvodnje, neki od posjetitelja Bijenala možda neće ni prepoznati da se radi o diskretnim izvedbama, već će tek naknadno moći imenovati viđeno, nakon što pročitaju recenziju ili opis projekta u medijima.
- Elena Filipovic, povjerenica Venecijanskog bijenala - 59. Međunarodne izložbe vizualnih umjetnosti i kustosica Hrvatskog paviljona
Naručitelj: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske – Nina Obuljen Koržinek, ministrica; Nevena Tudor Perković, ravnateljica Uprave za razvoj kulture i umjetnosti
Kustosica: Elena Filipovic
Organizacija i produkcija: KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse – Olga Majcen Linn, Tereza Teklić
Suradnici: Irma Omerzo (voditeljica koreografske produkcije), Tomislav Pokrajčić (voditelj tehničke produkcije), Jan Šnajder, Ana Barić i Sara Bakić (TakeLab, Fakultet elektronike i računarstva, Sveučilište u Zagrebu)
Producent (u Veneciji): Diego Carpentiero
Projekt podržali: Mato Perić i Kolekcija Perić, fondacija Mondriaan Fonds, Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Turistička zajednica grada Zagreba. Projekt je dodatno podržan putem rezidencije fondacije Art Explora u Parizu.