13/08/2019

Zagrijavanje za festival Ekstravagantna tijela na Korčuli

Peto izdanje trijenalnog festivala Ekstravagantna tijela koji se bavi temom ljubavi otvaramo s dva performansa. Prije otvaranja središnje izložbe Ekstravagantna tijela: Ekstravagantna ljubav u prostoru HALA V Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu 18. rujna, KONTEJNER odlazi na Korčulu gdje ćemo u suradnji s udrugom Siva zona predstaviti Koreografiju utopije, pokret br. 2 te rad Need Your Love So Bad.

Vizualni identitet: Andro Giunio

Koreografija utopije, pokret br. 2 sinestezijski je rad o dodiru, koji je istovremeno koncert, audiovizualni performans i plesna izvedba, a u kojem sudjeluju plesna umjetnica Sonja Pregrad, dizajner i glazbenik Andro Giunio i novomedijski umjetnik Tin Dožić. Za festival Ekstravagantna tijela: Ekstravagantna ljubav predlažu reiteraciju rada prilagođenu specifičnom prostoru Doma kulture Centra za kulturu Korčula, a koja će biti izvedena u srijedu, 14. kolovoza. “Koreografija utopije, pokret br. 2 oblikuje međuovisnost kao utopijski orga(ni)zam, to je izvedba koja se ispisuje iz neposrednog iskustva dodira. U izvedbi tražimo mjesta dodirivanja pokreta, zvuka i svjetla, gdje frikcija između njih postaje skup oscilacija. Promatramo ih kao jedno, tijelo minerala sagrađeno od različitih pulsirajućih tekstura i intenziteta, tijelo životinje u pokretu različitih udova, tijelo utopije različitih konzistencija. Gledateljev/ičin uron u iskustvo gledanja, slušanja i dodirivanja aktivno vibrira bivajući dijelom tog sinestetskog tijela.”

U subotu, 17. kolovoza nastupa Niko Mihaljević s performansom Need Your Love So Bad na lokaciji ljetnog kina Korčula nastao tijekom rezidencijalnog boravka u New Yorku. "Uslijed viška slobodnog vremena potaknut nekakvom apstraktnom melankolijom počeo sam spontano zviždukati uz Need Your Love So Bad, blues standard najpoznatiji u obradi Fleetwood Maca iz 1968. godine. Ova je dokoličarska kućna aktivnost bila predložak za javnu izvedbu koja se sastoji od deset trominutnih varijacija na temu, dovodeći tako artificijelni surogat blues žanra u vezu sa serijalnošću umjetničkih avangardi. Ležerno improvizacijsko zviždukanje zamjenjuje hiperemotivni električni gitarski solo, dok konfekcijska MIDI podloga preuzeta s YouTubea zamjenjuje delikatnu muzikalnost ritam sekcije Fleetwood Maca. Ipak, u ovoj je minimalističkoj instrumentalnoj karaoke-obradi i dalje prisutan osjećaj čežnje. Hvala ti, Peter Green."

Projekt podržali

Sponzori

Medijski pokrovitelji