Tin Dožić (HR) GoldRush

2018., multimedijalna instalacija

Rad GoldRush polazi od pitanja odnosa geologije planeta Zemlje i elektroničkih uređaja. Ovim radom umjetnik se želi orijentirati na materijalnost digitalnih medija, točnije osobnih računala. U dobu antropocena i postindustrijskom društvu javlja se obilje odbačenih i (planirano) zastarjelih osobnih računala koja nakon perioda korisnosti završavaju u reciklažnim dvorištima i odlagalištima otpada. Ona često bivaju transportirana u siromašnije zemlje i ondje predstavljaju ekološki problem. Također, Zemljini se resursi eksploatiraju u svrhu izrade dijelova potrošačke elektronike (consumer electronics). Umjetnik se pita koliko su digitalni mediji meki, a koliko se temelje na tvrdim, opipljivim resursima proizašlim iz Zemljine utrobe, pribavljenim rudarstvom.

GoldRush je rad nastao kopanjem zlata iz dijelova osobnih računala (procesori, radne memorije, grafičke kartice, modemi i razni konektori), a sam proces proveden je kao postdigitalno rudarstvo. Iz računala se ekstrahira upravo zlato jer je riječ o prirodnom i konfliktnom metalu, statusnom simbolu i objektu materijalističke požude. Ekstrakcija se realizira kroz kemijske postupke. Dijelovi računala tretiraju se pomoću dušične kiseline ili kombinacije klorovodične kiseline i vodikova peroksida, a zlato se pročišćava pomoću zlatotopke (aqua regia). Čitav je proces sonificiran, a u tom postupku kemijski pristup okreće se prema alkemijskom. Sirov zvuk kompozicije nastao je kao rezultat stroge materijalističke prakse. Kontaktni mikrofoni (piezo) tretirani su kiselinama, a zvuk njihova raspada, kao i zvuci kemijskih reakcija nastalih pri ekstrakciji zlata, postali su sirovom materijom ove kompozicije. Nadalje, toplinske promjene pri kemijskim reakcijama zabilježene su temperaturnim senzorima i služe kao ulazna informacija za modulaciju zvučne kompozicije koja ispunjuje ovaj distopijski laboratorij. Tvari se mijenjaju, iz otpada izlazi zlato, a iz tog procesa zvuk.

Koprodukcija: KONTEJNER
Kemijska izvedba: Darko Vušak, mag. chem.; Vedran Vulić, prof.
Suradnik za dizajn zvuka: Miodrag Gladović
Grafički dizajn: Andro Giunio
Pomogli: Marijan Sutlović, Hrvoje Spudić, Sara Salamon, Branimir Štivić, M28
Donatori: Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, Čistoća Velika Gorica, Bojan Crnić, Teuta Gatolin, Talal Abedrabbo, Karla Patalen, Ana-Marija Petričević, Dražen Klokočki, Ante Medić, Ivan Rogoz, Petar Pečur, Nina Kunek, IN2 d.o.o., Knjižnice grada Zagreba
Hvala Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga na ustupljenom prostoru.
Produkcija rada ostvarena je uz podršku Ministarstva kulture i medija RH.

Tin Dožić (HR)

Tin Dožić (r. 1989., Rijeka) završio je studij psihologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (2016.) i studij Animiranog filma i novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (2016.). Svoj rad temelji na istraživanju medija. Područja interesa su mu materijalnost medija, (mračna) ekologija, antropocen i geologija, snovi, susret znanosti i umjetnosti. Dožićev rad Pjesme za antropocen osvojio je nagradu Zlatna lubenica na festivalu Media Mediterranea 2018. godine. Finalist je nagrade Radoslav Putar 2019. i alumni WHW Akademije u generaciji 2019./2020. Dobitnik je Nagrade za mladog umjetnika 55. Zagrebačkog salona primijenjene umjetnosti i dizajna (2020.) kao član autorskog tima vizualnog identiteta 30. Muzičkog biennala Zagreb (MBZ) zaduženog za oblikovanje zvuka, zajedno sa Svenom Sorićem (vizualni identitet), Hrvojem Spudićem (vizualni identitet) i Sarom Salamon (videoanimacija).

kontakt: tindozic@gmail.com