Ovdje i sada imerzivni je virtualni rad koji polazi od rečenice: „Upravo sada, upravo ovdje, nalazimo se na zemaljskoj kugli koja se vrti oko vlastite osi u beskrajnom svemiru.“ Tekst je prethodno korišten u istoimenim performansima Kate Mijatović u javnom prostoru Osijeka (2016.) i Omiša (2020.), gdje je izgovaran kolektivno putem megafona i razglasa, uvodeći svijest o trenutku i kozmološkoj poziciji tijela u svakodnevicu grada.

U VR verziji tekst se premješta iz javnog prostora u virtualni bezdan ne-mjesta i ne-vremena. Posjetitelj se ne nalazi u simuliranom ili prepoznatljivom digitalnom okolišu, već u amorfnom prostoru oblikovanom isključivo tekstom. Rečenice se ispisuju oko promatrača u gustim koncentričnim kružnicama, slovo po slovo, stvarajući osjećaj lebdenja i gubitka orijentacije. Paralelno s vizualnim slojem, tekst izgovara sintetički, AI-generirani glas, čija neutralnost naglašava udaljenost između značenja, tijela i percepcije.

Aplikacija i VR headset pritom koriste podatke o geolokaciji promatrača: ovisno o njegovoj poziciji na planetu Zemlji, tekst koji svojim kretnjama tvori prostor rotira se brzinom kojom se Zemlja u stvarnosti vrti upravo na toj točki, a njegovo kretanje slijedi i nagib Zemljine osi. Virtualni prostor time postaje doslovna, perceptivna vizualizacija rečenice od koje rad polazi.

Za razliku od uobičajenih VR iskustava koja nude vizualno bogate, simulirane prostore, rad radikalno reducira vizualnost i koristi tekst kao osnovni gradivni element prostora. Virtualna stvarnost ovdje nije sredstvo iluzije ili eskapizma, već perceptivni aparat koji destabilizira obrasce orijentacije, prisutnosti i doživljaja sadašnjosti. Jezik se ne ponaša kao nositelj poruke, već kao prostorni i vremenski događaj koji doslovno nastanjuje tijelo promatrača, brišući granicu između čitanja, slušanja i boravka u prostoru.