Simulator hrane, Robot TileHiroo Iwata (JP)

Haptička naprava i video, 2004.

Okus je posljednja prepreka virtualnoj stvarnosti. Teško ga je dočarati budući da je posrijedi multimodalno osjetilo koje sačinjavaju kemijske tvari, dodir i zvuk. Postoji mnogo radova koji se bave osjetilima vida i sluha. Uređaji osjetljivi na dodir također su važna područja istraživanja virtualne stvarnosti. Mirisi nisu toliko popularni, ali mogu se jednostavno simulirati pomoću uređaja za isparavanje. Okuse koje osjećamo jezikom možemo izmjeriti pomoću senzora bioloških membrana i umjetno proizvesti na temelju pet osnovnih okusa. No time nije riješen problem osjeta dodira u osjećanju okusa. Postoje projekti koji se bave mjerenjem jačine ugriza. Međutim, ne postoji uređaj za taktilni prikaz osjeta ugriza.

Razvili smo inovativno sučelje koje prikazuje jačinu ugriza. Oblikovano je tako da ga korisnik može staviti u usta. Uređaj se sastoji od mehanizma s 1 stupnjem slobode (DOF) i četiri poveznice. Konfiguracija mehaničke poveznice napravljena je tako da odgovara strukturi čeljusti. Oblik poveznice omogućuje stvaranje pritiska na stražnje zube. Simulator hrane stvara silu ovisno o zabilježenoj sili pri žvakanju prave hrane. Senzor za silu mjeri jačinu ugriza za pravu hranu, a ugrađen je u Simulator hrane. Uređaj se uključuje metodom kontrole sile. Profil sile ugriza za pravu hranu ostvaruje se kontrolom sile uređaja.

Simulator hrane može se koristiti u kombinaciji sa slušnim i kemijskim osjećajem okusa. Zvuk žvakanja snima se pomoću vibrirajućeg mikrofona i emitira se preko vibrirajućih slušalica, a pritom se i sinkronizira sa samim žvakanjem. Kemijski osjećaj okusa može se dočarati pomoću mikroubrizgivača na vrhu uređaja. Kemijski osjećaj se umjetno stvara iz pet osnovnih okusa: slatko, kiselo, gorko, slano i „umami“ (ukusno). Miris je jedan od kemijskih osjećaja okusa i može se dočarati pomoću uređaja za isparavanje.

Robot Tile je lokomotivno sučelje koje koristi skupinu pokretnih pločica. Svrha mu je razviti kompaktni hardver za stvaranje beskonačne površine za hodanje. Pločica se kreće suprotno od izmjerenog smjera hodača i time dokida kretanje koraka. Kretanje nogu mjeri se pozicijskim senzorima. U ovoj verziji rada Robot Tile na površini svake pločice koristi se Kuralon EC, provodna tkanina koju je izumio Kuraray, radi detekcije položaja.

Hiroo Iwata (JP)

Hiroo Iwata je profesor na Sveučilištu u Tsukubi, gdje radi na projektima virtualne stvarnosti i Device Arta. Njegovo polje istraživanja uključuje uređaje osjetljive na dodir, uređaje osjetljive na pokret te sustave za stvaranje virtualne stvarnosti. Magistrirao je 1983., a doktorirao 1986. godine elektrotehniku na Sveučilištu u Tokiju. Izlagao je svoje radove na SIGGPRAH-ovom natječaju za nove tehnologije gdje je postavio rekord u kontinuiranom prikazivanju novog rada svake godine u razdoblju od 1994. do 2007. Također je izlagao radove na festivalu Ars Electronica 1996., 1997., 1999. i 2001. godine. Osvojio je počasnu nagradu Prix Ars Electronica 1996. i 2001. godine. Voditelj je projekta Temeljnog istraživanja evolucijske znanosti i tehnologije (CREST), pod službenim nazivom „Ekspresivne znanost i tehnologija za Device Art“, pri japanskoj Agenciji za znanost i tehnologiju.

http://intron.kz.tsukuba.ac.jp
iwata@kz.tsukuba.ac.jp