Fonomad, još jedna umjetnikova kreativna potraga za zvukom neinstrumenata i ready made glazbala vođena mišlju da glazbu može izvoditi svatko, bez potrebe za skupim glazbalima. U tradicijskom kontekstu to je bila nužnost (jer novaca za glazbala nije bilo) koja je rezultirala kreativnošću. Muziciranje na „ne-instrumentima“ – alatima, priboru za jelo, dječjim igračkama – povratak je jednostavnosti, komunikativnosti i nepretencioznosti u kojemu se naglašava važnost nematerijalne kulture, a podjele poput one između tradicionalne i suvremene glazbe postaju izlišne. Improvizacija jasno određuje konture, provodi smisao i pripovijeda priču, a koncertna izvedba u realnom vremenu uvećana je na platnu što performans čini dodatno atraktivnim. Umjesto neurednih (ili preurednih) arhitektonika, Šuran iskustveno uvodi u iznenađujuće topao, bliski, motivirajući i ukrotivi doživljaj.