Tamna je tvar nedefinirana materija. Znanstvenici je ne mogu vidjeti čak ni s pomoću napredne tehnologije, primjerice radioteleskopa i optičkih teleskopa. Tamna tvar nije nešto poznato i nikada nije bila direktno opažena. Ona je jedan od najvećih misterija današnje astrofizike. Njezino postojanje otkriveno je s pomoću gravitacijskih efekata poput kretanja vidljive tvari (zvijezda, plina, prašine), zakretanja svjetlosti na putu od izvora do opažača (gravitational lensing), njezina utjecaja na velike strukture, primjerice galaksije, te njezina učinka na kozmičku mikrovalnu pozadinu (cosmic microwave background, CMB). Tamna je tvar dio prostora i nalazi se svuda u svemiru.

Instalacija Crno korito dočarava sveprisutnost tamne tvari oko nas te s umjetničke pozicije, upotrebom određene tekućine, predstavlja njezino obavijanje galaksija, zvijezda i svega onoga što inače možemo detektirati golim okom ili upotrebom danas dostupne tehnologije.

Tekućine se dijele na takozvane njutnovske i nenjutnovske. Njutnovske tekućine karakterizira konstantna viskoznost unatoč primjeni sile kojom na njih djelujemo. Primjer je voda, čija je viskoznost uvijek ista i koja teče jednako bez obzira na primijenjenu silu. Svojstva su nenjutnovskih tekućina suprotna; viskoznost se mijenja s promjenom sile kojom djelujemo na tekućinu. Primjer je upravo tekućina koja je prezentirana u instalaciji Crno korito. Odabrana je kao reprezentacija tamne tvari radi njezine interakcije s posjetiteljima koji joj se nađu u blizini. Ona je viskozna kada je sila kojom na nju djelujemo mala, a povećanjem sile viskoznost se smanjuje. Posjetitelji mogu dodirivati masu te djelovati na nju jačom ili slabijom silom kako bi proučili njezina svojstva. Također mogu na nju stavljati razne predmete te proučavati način na koji ih ta tekućina povlači prema svojoj unutrašnjosti.

produkcija: KONTEJNER (Uradisam_ARTLAB)