Posljednjih godina u znanosti o društvu, kulturnoj povijesti i filozofiji događa se nešto što bi se na neki način moglo okarakterizirati kao “povratak osjetilima”. Sličan pomak u javnoj sferi u stavovima prema tijelu i osjetima mogli bismo, na tragu Roberta Jüttea (2005.) i Davida Howesa (2005.), povezati s povijesnim razdobljem razvijenog kapitalizma, koji potvrđuje doživljaj i osjet na još novije i neobičnije načine. Jütte to naziva “novim užitkom u tijelu” (2005:238) u poglavlju knjige A History of the Senses: From Antiquity to Cyberspace, iz koje je preuzet naslov ovog eseja, i čvrsto smješta to ponovno otkrivanje osjetila u krajobraz potrošačkog kapitalizma. Međutim, mjesto dodira ostaje problematično. Ovaj esej istražuje taj problematični i nejasni status dodira kao oblika izravnog tjelesnog doživljaja koji se uvijek posreduje, bilo preko kože ili kroz utrobu, ali u toj medijaciji postaje predmetom remedijacije: istražuje se, prikazuje i predstavlja kroz druge medije i alternativna osjetila, na različite načine i različitim tehnologijama, kao što ćemo vidjeti. Kao takav, može se prikladno klasi∫cirati u tri isprepletena i grubo podijeljena segmenta. Kao prvo, tu je segment “teorija”, koji smješta dodir i taktilnost konceptualno i povijesno. Drugi i treći segment posvećeni su “doživljajima” i “iskustvima”, gdje se razmatraju neka stručna mišljenja o jednostavnim tjelesnim užicima u znanostima o društvu, koja se tiču hodanja i plivanja.