Istraživanja su objavljena, projekcije obavljene, gatanja objelodanjena. Androidi nas čekaju iza ugla, samo ne znamo kojeg i kada ćemo doći do njega. Pitanje je trenutka, svaki se korak broji. Ukoliko i ne znamo precizno kada i gdje, ne znači da ne znamo kako će sve skupa izgledati. Pogled u budućnost koju pišemo zajedno s androidima, robotima, umjetnim inteligencijama i inim vlastitim kreacijama koje nas nadilaze na ovom ili onom polju je u stvari pogled u vlastiti odraz u ogledalu. S mišlju na ono besmrtno, čvrsto, dominantno, prepuno potencijala i još k tome iza ćoška iznuren pogled u svom odrazu vidi svaku od tih tisućama godina nataloženih manjkavosti, grešaka. Optimizam, gnušanje, strah, čežnja, agresija, olakšanje. Sve se miješa u kaosu ljudskosti dok se čeka rasplitanje budućnosti.

Film je kao medij savršeno polje i alat promišljanja androidne budućnosti jer, baš kao i ljudi, u blagom je padu i s lošim prognozama: nova su pravila na terenu. Film upravo zbog te svoje onemoćalosti daje dodatnu patinu djelima koja ga i definiraju i čine. Jasna razdjelnica između "nas" i "njih" u filmovima je i više no vidljiva – ona je postala opće mjesto; mjesto polazišta ili zaključka.

Binarno kino u svom programu donosi dva takva filma: vijetnamski kratkometražni igrani The Last Fisherman Shala Ngoa i dugometražni dokumentarni More Human Than Human Tommya Pallotte i Femke Wolting. Riječ je o dokumentarcu koji pokazuje stanje stvari sada i ovdje – u kojoj su mjeri naše inteligentne kreacije već pronašle svoje otoke u oceanu ljudskosti. Igrani The Last Fisherman je smješten u distopijska desetljeća koja dolaze i tematizira odnos čovjeka i androida nakon svega dobrog i lošeg što im se uopće moglo dogoditi. Ljudi su na izdisaju, a i androidi sve teže opstaju – je li to polazište za početak međusobnog razumijevanja?

Razumijevanje umjetne inteligencije srž je filma PUK* Bill umjetnika Florisa Schönfelda. Kako razumjeti kognitivne sposobnosti stroja kad ih se ne može ni opisati? Je li ljudska intuicija, dakle krajnje neracionalan pristup, ključ? Možda se umjetna inteligencija već odavno emancipirala?

Emancipacija stroja i njegovo buđenje osnovna je nit i hrvatskog kratkometražnog eksperimentalnog filma A.D.A.M. Vladislava Kneževića. Rudarski dron umjesto na asteroidu završi na Zemlji i onda sve što hardverski ima na raspolaganju počinje koristiti u samospoznajnom procesu potrage za smislom. Njegovi su kognitivni putovi i rukavci posve drukčiji od ljudskih, no konačni zaključci postaju neodoljivo karbonski, a ne binarni.

Majstorsko zamagljivanje prostora koji spaja ljude i robote napravio je Ion De Sosa filmom Androids Dream. Je li film snimio android ili je to film o androidima? Gledamo li samo androidski san, horor priču za plašenje malih androida-izviđača na kampiranju u divljoj prirodi?

Niti jedan film ne nudi odgovor, ali svi zajedno nude osjećaj koji se javlja kad se pitamo o čemu govorimo kad govorimo o umjetnoj inteligenciji, androidima ili robotima. Govorimo o nama samima.

Hrvoje Pukšec