Kal Spelletich (US) Serberus, Plameni tuš, Mehanički cvijet, Simulator leta, Plameni obruč, Grleni pjevači, Majmun na tvojim leđima

Interaktivno događanje, 2006.

Gradim strojeve i robote kojima može upravljati moja publika. Moja umjetnost je mješavina tehnologije, skulpture, računala, znanosti, bio-feedbacka, pronalazaštva, straha, igre, interakcije s publikom i pripovijedanja.

Glavni suradnici su posjetitelji. Ljude koji upravljaju mojom umjetnošću ne pokušavam izvrgnuti poniženju, već im omogućiti djelovanje tako da im predam u ruke strojeve i tehnologiju. Ispitujem do koje je mjere osoba spremna podleći vanjskoj prinudi i koliko može dopustiti da stroj zadre u tijelo. Zanimaju me hibridni sustavi čovjeka i stroja, vantjelesna iskustva podijeljenog tijela, iskustva fantomskih udova, zamućivanje granice između čovjeka i stroja te prostetičko nadopunjavanje tijela.

Eksperimentirao sam s biomorfnim ulaznim podacima kao impulsima u svojoj umjetnosti: EKG, približavanje, praćenje stresa u glasu, dodir i zvuk. Na taj način ljudi pokreću strojeve, a povratnom spregom pak strojevi pokreću ljude. Nedavno se pokazalo da nam bio-feedback, biološka povratna sprega, omogućuje ono & scaron;to se donedavno činilo nemogućim stupnjem kontrole nad raznoraznim fiziološkim događanjima.

Dobrovoljce mogu učiniti ‘zvijezdama’ tako da ih stavim u središte pozornosti. Otkriveno je da riskiranje dovodi do ovisnosti, tako da eksperimentiram s ponašanjima koja uzrokuju ovisnost. Osjećaj predstojeće tragedije pojam je koji je Hemingway upotrijebio da opiše borbe s bikovima, i to je jedna od stvari koja uvlači publiku. Prilikom izvedbi uživo nikada ja nisam taj koji upravlja strojevima. Jedino što me zanima je da publici pružim stvarno životno iskustvo, a ne pasivno – nema tu ničega virtualnoga.

Chomsky smatra da živimo u kulturi straha, a ja koristim strah kao medij – radi potvrđivanja dobrovoljčeve egzistencije, radi oduševljenja tehnologijom namjesto straha pred njom, da bih pokazao da ima i nečega osim tog straha, da bih iskušao i ponudio alternativu toj urođenoj potrebi da se ide u rat. Postoji sekta u budizmu koja se koristi šokom i nasiljem da bi postigla prosvjetljenje (biti Buda usred oluje). Joseph Campbell je smatrao da nas sudjelovanje u ritualu može dovesti u izravno iskustvo mitske realnosti. Korijeni kazališta leže u javnom spektaklu i religijskom ritualu, a mene zanima stvarati strojeve koji imaju terapeutsko djelovanje i koji funkcioniraju kao oblik igre. Moje djelo pokušava dovesti u pitanje primjene tehnologije i granice između publike i izvođača. Strojevi i njihova interakcija s publikom preokreću tehnologiju u vlastitu antitezu – više nije svrha strojeva da zamjenjuju ljude ili da čine stvari koje ljudi ne mogu, već strojevi pomažu pri onome što ljudi mogu: osjećati.

Čujem i zaboravljam. Vidim i vjerujem. Činim i razumijem.
Konfucije Serberus

Stavljam laptop u krilo dobrovoljaca i oni upravljaju sekvencama koje pokreću pse. Pritiskom tipke kontroliraju otvaranje i zatvaranje usta, bljuvanje vatre, kretnje vratom i psećim tijelom, to je divlja vožnja... čitava ta stvar mahnita na sve strane, no dobrovoljac ju može ugasiti kad god zaželi.

Mehanički cvijet

Dobrovoljci govore u mikrofon, a njihov glas pokreće otvaranje i zatvaranje pneumatskog cvijeta ovisno o emocijama u glasu.

Simulator leta

Dobrovoljac leži u simulatoru i kontrolira ga s 2 joystickanavodeći ga da se naginje lijevo/desno, naprijed/nazad i da iznad puca mlazove vatre ili vjetra. Simulator leta je napravljen nakon 11. rujna i učinilo mi se da bismo trebali eksperimentirati s tim novim medijem oko kojeg su svi bili toliko uzbuđeni i s kojim su se svi toliko zabavljali, a inspiriran je simulatorima rodea.

Grleni pjevači

Četiri velike cijevi kroz koje prolazi mlaz propana i koje su svaka pojedinačno posebno ugođene, stvaraju brujeći ton koji publika može mijenjati.

Plameni obruč

Četiri propanska topa koja sukću plamene kugle posvuda oko dobrovoljca. Topove pokreće laptop putem osmorelejnog kotrolera. Sekvence su unaprijed programirane i dizajnirane da budu ritmične, kao da se radi o ritam mašini. Brzina ritma je odabrana tako da bi se utjecalo na brzinu rada srca publike i sudionika, pa čak i kontroliralo rad srca. Na početku je sporo, ali tijekom performansa je sve brže. Osjećaj je kao da se nalazite unutar plamteće ritam mašine.

Majmun na tvojim leđima

Dobrovoljac nosi ruksak koji na sebi ima robota. U i na rukavicama koje nosi nalazi se šest senzora za gibanje zglobova i EKG (koji prati udarce srca). Kada manipulirate rukavicama i krećete se s ruksakom na leđima, robot na ruksaku uzvraća. EKG senzor unutar rukavica registrira signale vašeg srca uključujući i isključujući rep i leđa majmuna na ruksaku. Dva senzora nagiba aktiviraju ruke koje se nalaze pored Vaših ramena. Senzori za gibanje zglobova u rukavicama omogućuju rukama koje imaju zglobove da se dignu, sežu prema unutra i prema van te tako otvaraju i skupljaju ruke

Plameni tuš

Dobrovoljci stoje unutar kaveza koji se okreće i pritom gori, i na taj način u stvari stoje unutar plamenog tornada.

Kal Spelletich (US)

Rođen sam u liftu 1960. godine, a odrastao sam u Davenportu u Iowi kao sedmo od devetoro djece. Davenport je nedavno proglašen “Najgorim mjestom za život u Americi”. Pravi zahod. Kad sam imao devet godina dobio sam dječji pribor za kemiju te sam počeo dinamitom raznositi aerosolne posude i istovremeno eksperimentirati sa strujom, vatrom i vatrometima. Počeo sam raditi u očevoj građevinskoj tvrtki čim sam bio dovoljno odrastao da mogu držati čekić u ruci. Interes za umjetnost i tehnologiju te “umjetnost koja radi stvari” počeo je na University of Iowa gdje sam diplomirao interdisciplinarnu umjetnost 1984. godine. Godine1989. završio sam medijsku umjetnost na University of Texas u Austinu, magisterij iz interdisciplinarne umjetnosti a zatim pobjegao glavom bez obzira od tamo. SEEMEN, zajednički napor mene i četrdesetak tehnoloških izumitelja koji uživaju u izradi ekstremnih strojeva i robota, osnovao sam 1987. od kada smo predstavili više od 1000 performansa i eksperimenata SAD-u, Kanadi i Europi. Od 1991. do 1994. surađivao sam sa Survival Research Laboratories u Europi i SAD-u. Trenutno izlažem posvuda, uglavnom (još uvijek) u underground prostorima. Radim s biomorfnim elementima kako bih dobio strojeve koji omogućuju neposredno iskustvo. Predajem na državnoj školi u San Franciscu, a povremeno i u drugim školama u SAD-u. Među ostalim, moj rad zastupljen je u kolekcijama New York Museum of Modern Art i Getty Museum.