Magdalena Pederin (HR) Super-tele

Interaktivna instalacija, 2006.

Rad Super-tele bavi se temom komunikacije, a sastoji se od monitora s video linkom u kojem ja uživo pričam s posjetiteljima te nekolicine interaktivnih plišanih medvjedića raspoređenih po sobi. Svaki medo ima svoj ‘karakter’ i u sebi ima modul sa zvučnim zapisom koji se aktivira na senzor kada se promatrač približi a sastoji se od fragmenata iz tipičnih, svakodnevnih razgovora. U odvojenoj prostoriji je medvjedić s pomičnom kamerom čije se kretanje po prostoru vidi na monitoru. U trenutku kada posjetitelj stane na označenu liniju ispred medvjedića, kamera se fokusira na njegovo lice i medvjedić ga pita tri pitanja: kako se zoveš, čime se baviš i koji je tvoj telefonski broj. Taj razgovor se snima.

"...Naša su tijela slične građe i izložena su istim vanjskim utjecajima. Ovo uvjetuje sličnost reakcija i i skladnost općih aktivnosti na kojima se zasnivaju sva naša društvena pravila i zakoni. Mi smo automati kojima potpuno upravljaju sile sredine i koji su uokolo razbacani kao čepovi pluta po površini vode i koji pogrešno prihvaćaju rezultantu vanjskih poriva kao slobodnu volju. Pokreti i druge naše radnje uvijek služe očuvanju života i, makar se čini da smo neovisni jedni o drugima, mi smo povezani nevidljivim vezama. Sve dok je organizam u potpunom redu, on precizno reagira na sile koje ga pokreću, ali onog časa kad nastupi neki nesklad u bilo kojem pojedincu, njegova je samozaštitna snaga poljuljana. Svatko, naravno, razumije da su izgledi za daljnji opstanak smanjeni onome koji ogluši, ili mu vid oslabi ili mu se ozlijede udovi. Ali je također istina, možda čak i već a, da stanovita oštećenja u mozgu, koja više-manje lišavaju automat nekih životnih svojstava, ubrzavaju njegovu propast.

Vrlo osjetljivo i pažljivo stvorenje sa svojim visokorazvijenim, posve neozlijeđenim mehanizmom, koji precizno radi u skladu s promjenama okoline, opskrbljeno je s nevjerojatnim mehaničkim osjetilom, koje mu pomaže da izbjegne opasnosti što su toliko prikrivene da ih je teško uočiti. Kad takvo stvorenje dođe u vezu s drugim čiji su upravljački organi posve neispravni, to se čuvstvo pojavi i ono osjeća “kozmičku bol”. Ovu istinu dokazuje stotinu primjera, pa pozivam i druge prirodnjake da se posvete ovom predmetu, vjerujući da će se zajedničkim i sistematskim naporom postići rezultati od neprocjenjive vrijednosti za svijet”...

Umjetnost teleautomatike
Nikola Tesla, Moji izumi, prema člancima prvotno objavljenima u časopisu Electrical Experimenter, siječanj – lipanj te listopad 1919.

suradnici: Dubravko Kuhta - Tesla, Ivan Marušić Klif
produkcija: KONTEJNER (UradiSam_ARTLAB)

Magdalena Pederin (HR)

Magdalena Pederin rođena je 1968. u Splitu. Pohađala je Školu primijenjenih umjetnosti i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Magdalena Pederin je multimedijalna umjetnica koja su kroz novomedijske i interaktivne projekte bavi pitanjem identiteta, našom uvjetovanošću vanjskim faktorima, pitanjem što ostvarujemo kroz svakodnevnu komunikaciju te koliko smo zapravo spremni pružiti. Samostalno je izlagala u Sloveniji, Nizozemskoj i Hrvatskoj. Grupno je izlagala u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Estoniji, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj i Italiji. Autorica je multimedijalnog projekta oko čuje uho vidikojeg je ostvarila u suradnji s Lalom Raščić, Ivanom Marušićem Klifom i Dubravkom Kuhtom Teslom. Autorske koncepcije izložbi: 1998. Tvornica igračaka, Attack, Zagreb; Dom Omladine, Split; Galerija Otok, Dubrovnik;1995. Tunel (tunel pod Gričem), Zagreb; 1994. Izložba instalacija, Stara tiskara, Zagreb. Godine 2000. je dobitnica nagrade Kunst Raum Mitteleuropa Stipendium Bank Austria & Siemens, Austrija.