Najpoznatiji po režiji Drakule (1931.), Tod Browning napravio je radikalan iskorak kada je za casting radije izabrao ljude sa stvarnim deformitetima, po kojima se film zove Freaks. Redatelj je, u mladosti, godinama bio član putujućeg cirkusa, tako da je mnogo osobnog iskustva prenio u film. Namjera je bila portretirati klasičnu priču o moralu – koliko vanjska ljepota nužno nije jednaka onoj unutarnjoj. U filmu, fizički deformirani 'frikovi' su zapravo potpuno časni ljudi puni povjerenja, dok su prava čudovišta upravo 'normalni' članovi cirkuske skupine, koji smišljaju ubojstvo jednog od izvođača ne bi li tako zadržali njegovo bogato nasljedstvo za sebe.

Za režiju ovog filma Browning je bio angažiran od strane studija MGM s konkretnim zadatkom: mora snimiti film koji će biti strašniji od svih Universalovih čudovišta zajedno. Imperativ je bio horror, a rezultat pak, najhumaniji i najtopliji film u karijeri ovog redatelja. Ali publika 30-tih nije tako mislila. Nakaze su neslavno krahirale, glas koji se širio, govorio je kako je film toliko degutantan da se ne može ni gledati. Ubrzo je povučen iz distribucije, a nakon toga i zabranjen. Nekoliko desetljeća kasnije jedino mjesto gdje su se Nakaze mogle vidjeti bio je cirkus i to kao dodatak predstavi pravih nakaza. Tek u posljednjih 30-tak godina film je stekao kultni status i danas se smatra jednim od kanona filmske povijesti.

U jednom dijelu filma cirkuska skupina uzvikne: "Gooble gobble, gooble gobble, we accept her, we accept her, one of us, one of us!" U čast filmu i redatelju ta je ta fraza kasnije bila korištena i citirana nebrojeno puta.