Bojana Kunst propituje tijelo na specifičan način, onaj prosvjetiteljskih anatoma. “Moderni čovjek uspješno je prevladao fantazmatske moralne klasifikacije nastale u 18. stoljeću, ali samo da bi ih zamijenio svijetom bez tajni, tijelom bez organa, ogoljenim tkivom, epidermalnim vrećicama, kreiranjima dvojnika i klonova, genetskom legitimacijom izokrenutom iznutra na van.”
“Unatoč činjenici da moderna medicina, znanost i umjetnost predstavljaju tijelo kao puku rekonstrukciju, u kojoj je organizam transformiran u kodove i mnoštvo binarnih datoteka, još uvijek nalazimo preostatak starih pogleda koji potječu iz doba Prosvjetiteljstva kada smo, po prvi puta u povijesti, "dobili pristup informaciji – zahvatom medicinske autopsije". Prema Stafford ljudi današnjice još uvijek vjeruju da promatranjem vidljivih svojstava mogu otkriti nešto o samoj biti čovjeka. Dapače, mi izgleda vjerujemo da pomoću daljnjeg kombiniranja (recimo, pomoću genetike) tih svojstava možemo sastaviti 'idealnog' čovjeka, i to čovjeka spremnog na izazove koje pred njegov opstanak postavlja tehnologija. Prosudbe o tijelu ostaju one koje stječemo pogledom u njegovu unutrašnjost, štoviše tijelo izvrnuto iznutra na van postaje iskaznicom osobnog identiteta i čipom koji nosi informacije za osiguravatelje. U budućnosti ono će vjerojatno igrati važnu ulogu u intervjuima za posao, planiranju obitelji, predviđanju predisponiranosti pojedinca za bolest ili zločin i procjenjivanje njegovog genetskog materijala. Danas vrhunske tehnologije stvaraju istu iluziju koje je mikroskop stvorio u doba Prosvjetiteljstva kada je ponudio čudesnu mogućnost uvećavanja – i to iluziju da možemo vidjeti nevidljivu informacijsku mrežu bez mana, virtualno i statističko polje savršenog tijela.”