Rituali svakodnevice odvijaju se u zatvorenom vrtu, jednorozi piju iz zdenca, cvijeće raste bez trnja. Nema publike, nema evaluacije, nema zahtjeva za stalnom produkcijom. Paradoksalno, zidovi unutar kojih je hortus conclusus nas oslobađaju. Ne radi se ovdje o eskapizmu, nego o svjesno uspostavljenom prostoru ograničenja u kojem se mogućnost djelovanja otvara u svojoj vlastitoj suženosti. Tamo je jasnija i razlika između slušanja i pukog registriranja zvuka. Za mene je taj hortus conclusus, u simboličkom smislu, preduvjet za ono što Pauline Oliveros naziva deep listening. Stanje maksimalne svjesnosti zvučnog okruženja koje nam omogućuje da, uvjetno rečeno, stupimo u njegovu drugačiju stvarnost. Slušajmo sljedeću amplitudu sinusnog vala kao Pjesmu nad pjesmama
Češće slušam Arnauta de Mareuila i Girauta de Bornelha nego suvremenu glazbu. Višegodišnje bavljenje srednjovjekovnom umjetnošću i boravak u klaustrima i kapitularnim dvoranama valjda su morali ostaviti traga. Uostalom, ne treba za sve tražiti razlog. Imati manifest, srećom, nije obaveza. Za mene je taj zvučni hortus conclusus obrambeni mehanizam protiv neprekidne dostupnosti, stalnog protoka informacija i gotovo potpunog nestanka tišine. Svijet je sve glasniji i glasniji i polako briše ono što je tiho, kao i ono čemu treba posvetiti vrijeme i koncentraciju.
Ovaj je koncert nastavak ciklusa improvizacija koje tragaju za jednim jedinim zvukom – onim koji može trajati zauvijek i pritom ostati neiscrpan. Beskonačni ton iz kojeg sve nastaje. Nagovještaj postojanja i njegov svjedok, jedva čujna prisutnost.
Buchla i Serge modularni sustavi gotovo su živi organizmi koji sudjeluju u procesu, više kao partneri nego kao alat, odnosno sugovornici u jeziku kontroliranih slučajnosti.

Davor Gazde (HR) u svom radu koristi modularni sintetizator koji opisuje kao instrument bez početka i kraja, “eksperimentalnu geometriju” u kojoj je zvuk izrazito vizualan. Prvi album Levitation Scene objavio je 2022. digitalno, a 2023. i na vinilu. Iste je godine skladba Probability No. 3 uvrštena na kompilaciju Hordijk Vol. 2. Nastupao je na festivalima i koncertima s projektima poput Scena levitiranja, Glazba za mrtvu prirodu i Jednom ću pronaći taj zvuk koji tražim, i on će biti jednostavan. Održao je radionicu Zašto modular? (2021.), a istraživanje drone glazbe odvelo ga je 2019. u Erevan, gdje je učio svirati duduk. Nastupao je na Izlogu suvremenog zvuka (2017.), gdje je predstavio svoje Vjerojatnosti, te u Muzeju suvremene umjetnosti (2013.) s projektom Kako zvuči bijeli kvadrat – zvučna razmišljanja o Hansu Richteru. Surađivao je s kolektivom ROOM 100, za koji sklada i izvodi glazbu za predstave izvođene u Hrvatskoj i inozemstvu, te je sudjelovao u multimedijalnim projektima u brojnim europskim gradovima.