Kad Kaja svira, Grgur se smiješi i sluša. Obostran je to proces. Njihove su namjere iskrene i velikodušne, vođene znatiželjom i povjerenjem. U svijetu glazbene improvizacije i stvaranja u trenutku, vjeruju da zvuk nije zadan, već pregovaran; ne izvodi se, već zajednički otkriva.
Ovaj nastup označava njihovu prvu suradnju kao duo, koja povezuje dvije različite, ali blisko povezane umjetničke prakse. Odbacujući tradicionalne predodžbe o instrumentima i formi, zvuk tretiraju kao živu materiju: nešto što se iznova pronalazi, rasteže, transformira ili redefinira u samom trenutku izvedbe.
Ne pripremaju kompozicije nego moguće fragmente, smjerove i neočekivane situacije koje se u potpunosti mogu razviti sviranjem. Za oboje, zvuk je uvijek živ i u pokretu - ponekad stabilan, ponekad namjerno nestabilan - oblikovan uzajamnim slušanjem, interakcijom i povjerenjem da ga slijede kamo god ih povede. Ono što ih povezuje jest zajednička sklonost izlasku iz zone komfora i područja poznatog, istraživanju što zvuk može postati, kako se ponaša te kako se odnosi prema prostoru, tijelu i njima samima.
Kaja koristi udaraljke kao prostor izražavanja, vjerujući da ne postoje granice onoga što može biti instrument niti onoga što sve može postati glazba. Za nju je uvijek ključno pitanje što učiniti s određenim zvukom u datom trenutku. Njezino sviranje na scenu uvijek donosi svježu i vibrantnu energiju, a posebno voli kad zvuk, pokret i vizualna prisutnost imaju jednaku važnost i kad su pažljivo oblikovani.
Grgur pristupa svojim saksofonima kao objektima za igru i promišljanje - kao nečemu što se može preparirati, rastaviti, izložiti pritisku i preoblikovati. On traga za neočekivanim narativima, ne samo u zvuku, nego i u onome što instrument postaje kroz transformaciju i ponovno slušanje. Privlače ga nelagodni zvučni trenuci u kojima sve djeluje pomalo pomaknuto, jer se upravo u takvim situacijama pojavljuju nove ideje i započinje istinsko otkrivanje.
Kaja Farszky (HR/BE) od 2016. godine živi i radi u Bruxellesu. Farszky je udaraljkašica čiji je umjetnički rad ukorijenjen u suvremenoj glazbi te interdisciplinarnim suradnjama koje obuhvaćaju raznolike publike, uključujući djecu i dojenčad. Njezin je profesionalni put snažno obilježen suradnjama sa skladateljima i umjetnicima iz različitih područja poput plesa, kazališta i vizualnih umjetnosti, pri čemu redovito sudjeluje u stvaralačkim procesima. Svojim pristupom Farszky temeljito propituje glazbeni repertoar koji izvodi, kao i kontekst u kojem ga predstavlja. Udaraljke koristi kao sredstvo izražavanja, komunikacije te istraživanja fizičkih i psiholoških dimenzija zvuka kako bi proširila mogućnosti suvremene glazbe u povezivanju različitih publika, umjetničkih područja i (zvučnih) okruženja. Kaja čvrsto vjeruje da glazba za udaraljke razotkriva i pojačava ono fundamentalno kod skladatelja i izvođača koji se njome bave.
Grgur Savić (HR/DE) djeluje na sjecištu zvuka, vizualne umjetnosti i tehnologije. Njegova praksa obuhvaća izvedbu, kompoziciju i transformaciju materijala, s naglaskom na dekonstrukciju saksofona radi istraživanja rezonancije, vibracije i opipljive prisutnosti zvuka. Kroz rad na grafičkim partiturama istražuje vizualno-zvučno prevođenje i interakciju u stvarnom vremenu, kao u projektu [air>coded], koji uspostavlja dijalog između ljudske krhkosti i digitalne preciznosti, te propituje autorstvo, percepciju i posredovanje: tko vodi, a tko sluša? Savićeva intermedijska praksa transformira pronađene objekte i odbačene tekstove u hibridna zvučno-tekstualna djela, promišljajući o komunikaciji, autorstvu i društvenim dimenzijama umjetnosti. Kroz različite formate, njegov rad osluškuje načine na koje se zvuk, tekst i objekti mogu kodirati, rekodirati i naposljetku ponovno čuti. Njegovi radovi predstavljeni su na međunarodnim festivalima eksperimentalne glazbe. Od 2015. godine živi i radi u Berlinu, gdje je aktivan član scene Echtzeitmusik.
